–
Sta jos mozemo reci za sevdalinku sto do sada nismo culi, nismo procitali , nismo spoznali slusajuci je…
Da je najljepsa ljubavna pjesma, da nas moze razalostiti, taknuti do dna duse, povratiti izgubljeni osmijeh, dati nam snagu i polet, kao i nerijetko izmamiti suzu u oku.
Staru sevdalinku “Kraj pendzera Jusuf stari” sam ranije cula mnogo puta i nisam se nesto posebno vezala za nju osim konstatacije da je jedna lijepa pjesma kao i mnoge druge sevdalinke.Nedavno sam u mimohodu cula samo zadnju strofu
… Sta je zivot, dva koraka
od avlije do sokaka,
kratak, kaljav put,
sapnu Jusuf mutna cela
niz obraz mu suza vrela
kanu na dlan zut.
i istog momenta mi se ucinilo kao da je cujem bas prvi put.
I stvarno „sta je zivot, dva koraka od avlije do sokaka, kratak, kaljav put“…
Kraj pendzera Jusuf stari
kahvu srce, cibuk zari
gleda seher grad,
i sjeca se davnih dana
onog vakta i zemana
kad je bio mlad.
Ko jelen je Jusuf bio
konje jaho, vino pio
Jusuf soko siv,
s djevojkama sevdisao
uz sargiju pjevat znao
kao niko ziv.
Hej mladosti zlatni dani
djulistane poharani
divan li si haj
Djulbeharo ime slatko,
Zehro, Suhro, Lejlo, Hanko
vaj sevdahu, vaj
Sta je zivot, dva koraka
od avlije do sokaka,
kratak, kaljav put,
sapnu Jusuf mutna cela
niz obraz mu suza vrela
kanu na dlan zut.