Evo price o dobro poznatoj, prelijepoj, plahovitoj, i u pjesmama opjevanoj Cajnickoj ljepotici HANI CARICI (djevojacko Korjenic ), bila udata Uzicanin.
Zbog njene ljepote i neuzvracene ljubavi mnogi su pokusali i da se ubiju.
Nekog Ibru su skinuli sa konopca. Mnogi su zene i djecu ostavljali. Kada je to njen otac Sabrija saznao, odmah ju je dao za bogatog Sarajevskog trgovca.
Poslije ce kompozitor sevdalinki Rade Jovanovic iz Gorazda, napisati pjesmu posvecenu
ljepotici Hani Carici, a pjesmu ce sa velikim uspjehom pjevati legende sevdaha
rahmetli Safet Isovic i Zekerijah Djezic.
Ode Hanka, osta prica a bogami i pjesma.
Kad sretnes Hanku sijedu baku,
u mahali u sokaku.
Selami je-pozdravi je,
jer znaj da je bila vila.
Zbog nje je Zijo danima pio.
Zbog nje je Salko u vodu skako.
Zbog nje je Ibro hapsane ribo.
Zbog nje je Bego u mezar lego.
Zbog nje su nozi parali srca.
Zbog nje se lila momacka krvca.
Hvalise ljudi ljepotu njenu,
i pjesnici za nju znase.
Tu nekada divnu zenu,
i sazlije opjevase.
Nigdje jos nebi takvoga stasa,
nit ljepsih usta umilnog glasa.
Od pjesme njene slavuj umukne,
od puste zelje srce da pukne.
Takva je bila zanosna Hanka,
najljepsa djeva iz mog sokaka.
Godine burne odnjese mladost,
ko vjetrovi list sa gore.
U ocima gasnu radost,
divno lice skrise bore.
Ledja se svila drhtave ruke,
u stare Hanke sirote puke.
Protkani s tugom prolaze dani,
sjecaju srce na sevdah davni.
Sjecanja draga tiho se gase,
a pusta mladost nevraca se…..
Zbog Hanine ljepote je djedo moga prijatelja Seje Mocevica iz Cajnica, LATIF MOCEVIC dao Hani nadimak CARICA.