Oni koji odbacuju sud Kur’ana i Sunneta
Kada su ljudi odbacili sud Kur’ana i Sunneta i prestali se obraćati ovom sudu, povjerovali su da Kur’an i Sunnet nisu dovoljni ili kompetentni da ukažu na pravdu, pa su se okrenuli ljudskim mišljenjima, logici, racionalnim prosudama i stavovima učenjaka.
Takvo ponašanje iskvarilo im je zdrave naravi, unijelo tamu u srca, zamutilo stavove i razmišljanje i donijelo prazninu u razum. To ih je zaslijepilo i potčinilo u tolikoj mjeri da su na tim kvazivrijednostima odgajana nova pokoljenja, a odrasli zapadali u duboku starost, i to za njih nije predstavljalo ništa loše.
Zatim je došla druga vlast, podignuta druga država u kojoj su novotarije zamijenile Sunnet, ego zamijenio razum, strast zamijenila razboritost, zabluda zamijenila uputu, grijeh zamijenio dobro, neznanje zamijenilo znanje, pretvaranje zamijenilo iskrenost, laž zamijenila istinu, nepravda zamijenila pravdu, ulagivanje zamijenilo savjetovanje, te su triumpf i pobjeda pripale ovim pseudovrijednostima.
U nosioce se zablude sada sa poštovanjem upire prstom, a nekada se upiralo u pronositelje dobrote i čestitosti.
Kada vidiš da neka država, u kojoj se ovakve stvari promiču, napreduje kada se njene zastave na koplja uzdignu, kada se njena vojska sakupi i pokrene, tada je, tako mi Allaha Uzvišenog, bolje biti pod zemljom, nego njome hoditi, vrleti planina bolje su od prostranih ravnica, i boraviti u društvu zvijeri tada je sigurnije od boravka u društvu ljudi.
Zemlja se naježila, a nebo smračilo, i pojavio se nered na kopnu i na moru zbog grijeha razvratnika. Nestalo je blagoslova, dobro se smanjilo, životinje su onemoćale, a život je zbog nedjela nasilnika postao turoban. I svjetlost dana i tmine noći plaču zbog nedjela i zapanjujućih čini ljudi. Meleki pisari i pratioci žale se svom Gospodaru zbog prevladavanja razvrata, nemorala i zlodjela.
Tako mi Allaha Uzvišenog, to je opomena pred dolazak kazne koja samo što nije izbila. To je proglas noći što nesreću nosi koja je svoje tmine već razasula! Zato uz iskreno pokajanje skreni sa puta hrđavoga, dok još nije kasno. Požuri za pokajanjem da ne budeš od onih pred kojima su vrata pokajanja zatvorena, kojem je grijeh jedina sudbina…
a Uzvišeni poručuje: “A mnogobošci će sigurno saznati u kakvu će muku zapasti” (Eš-Šura, 227)
Ibn Kajjim el-Dževzijje
“I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore” (En-Nisa, 65.)