Kaže Allah dželle šanuhu: I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvraćali. Allah zna ono što oni rade. (El-Enfal, 47.)
Iskrenost je, kako kažu neki učenjaci, izjednačavanje unutrine i vanjštine, a vrhunac iskrenosti je da unutrina bude bolja od vanjštine. Nažalost, nerijetko se iz usta onih koji rade za Allahovu vjeru može čuti: Ja radim, a taj i taj ne radi. Ja prenosim istinu, a taj i taj je skriva. Ja pomažem muslimane, a taj i taj ih ostavio na cjedilu…, itd., što jasno ukazuje na pomanjkanje ili potpuni gubitak iskrenosti (da nas Allah sačuva od toga).
Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim: Nužno je se čuvati izraza kao što su: ‘Ja’, ‘Imam’ ili ‘Kod mene’ jer su njima iskušani Iblis, Faraon i Karun. Iblis je rekao: Ja sam bolji od njega (Adema, a. s.).
Faraon je rekao: Imam vlast u cijelom Egiptu. Karun je rekao: Ovo što imam stekao sam znanjem koje posjedujem.
Najbolje mjesto na koje je stavljeno ‘Ja’ jesu riječi čovjeka: Ja sam griješni Allahov rob koji priznaje grijeh i traži od Allaha oprost.
Najbolje mjesto na koje je stavljeno ‘imam’ jesu riječi čovjeka: Imam puno grijeha, imam puno pogrešaka.
Najbolje mjesto na koje stavljeno ‘kod mene’ jesu riječi Poslanika, salallahu alejhi ve selem, u hadisu kojeg bilježi Imam Buhari: Oprosti mi i onda kada sam ozbiljan i kada nisam, kada nešto iz pogreške ili namjerno uradim. Sve to nalazi se kod mene. (Zadu-l-Mead:2/37).
_________________________________________