Muhammedova sallallahu alejhi ve sellem ljubav prema Aiši
Zadnja, ali ne i manje važna stvar je njegova neizmjerna ljubav prema Aiši, koja me jednostavno zapanjuje. Iskreno rečeno, mislim da je ovaj odnos romantičniji i topliji od svih drugih ljubavnih priča koje su obilježile historiju i književnost. Ovo je stvarnost!
Mnoge takve priče su samo novele, pripovijetke i jednostavno obične priče.
Ali ljubav Muhammeda, alejhi sellam, i Aiše je bila istinska i stvarna ljubav. Oni su tu ljubav živjeli, njegovali i prakticirali u svom svakodnevnom životu. Muhammed, alejhi selam, volio je Aišu i bio pažljiv prema njoj, a ona mu je uzvraćala u istoj mjeri.
Ona je kao i svaka druga normalna žena bila ljubomorna, što je i pokazivala. On je također osjećao ljubomoru kao i svaki drugi normalan muškarac, što je i pokazivao. Bili su obični ljudi u svojoj ljubavi, a ne meleci.
Uvijek se sjetim njegove navike pijenja nakon nje i zastanem smijući se tom njegovom običaju.
Kad bi ona završila s pijenjem, uzeo bi posudu i na njoj tražio dio koji je dotakao njene usne. Zatim bi pio sa istog mjesta gdje su bile njene usne. Jednostavno je uživao u njenoj toplini koju mu je pružala. Ipak, unatoč njegovoj velikoj ljubavi i naklonjenosti prema njoj, nikad nije dozvoljavao da zbog toga zanemari svoje obaveze kao Poslanik i Božiji rob. Napustio bi toplu postelju i u pola noći tražio njenu dozvolu da obavi molitvu. Nježno bi je upitao: ˝Dopusti mi da provedem malo vremena sa svojim Gospodarem moleći Mu se.˝ A ona bi ga nježno i milo pustila. Njegovali su svoju ljubav u svakom trenutku i pokazivali je u svakom postupku. Njihova ljubavna priča se ne završava u veselim trenucima, ona traje sve dok ne preseli na drugi svijet.
Zaprepastio me je i potresao moje srce trenutak Poslanikove smrti. Bilo je to kad je odabrao da na drugi svijet preseli u njenoj sobi. Odlučio je da ide kod nje kad je osjetio da mu se smrt približava. U trenutku ispuštanja duše smješta svoju glavu među njene ruke i odlazi na drugi svijet. Njen zagrljaj bio je posljednje čime se susreo na ovom svijetu.
I pored svega, toliko malo ljubavi za čovjeka koji zaslužuje mnogo više! Nikako nisam zadovoljna!
Ipak, moram sažeti ono što želim reći. Traženo je da napišem deset razloga i deset sam napisala. Znam, tako malo sam napisala za čovjeka o kome bi trebalo napisati stotine razloga zbog kojih ga treba slijediti. Ali historija je zapisala stotine i hiljade knjiga o ovom velikom čovjeku. A historija će sačuvati napisano. On je čovjek kojem nije potrebno moje pisanje. Ja sam ta koja imam potrebu da pišem o čovjeku koji mi je ukazao na pravi put.
Možda je ovo razlog zbog kojeg ga toliko volim.
Neka je na tebe Božiji mir i blagoslov moj voljeni Poslaniče.