–
[color=#825900][quote=”behar(citat)”]
Svi gradovi potpuno su isti,
Samo rodni najdraži je svima
I dok hodam ulicama tuđim,
Rogatico u duši te ima.[/quote][/color]
Bas tako.
Ni jedan se uporediti ne moze sa najdrazim, koji nas sjecanjima vodi u prostore djetinjstva, odrastanja,mladosti… Koji nas prima rasirenih ruku, ako imamo tu srecu da je naš kao sto je nekad bio… I onda kad mu dodjemo, trazimo sva daleka mjesta djetinjstva, u nasim ocima uvijek velika, u stvarnosti tako mala… nama draga… najdraza…Trazimo sve strme sokake nasih djecijih igara… sve skrivene ulice prvih zanesenih osmijeha…
I sunce nam se tamo cini samo da je nase i najvece…
Jesen je…ovih dana divna i suncana, ali mene priziva ona tamo daleka…mirisom kasno dozrelog voca, prosaranih pejsaza, liscem opalog stoljetnog kestena, njegovih plodova…
Uvijek sam ih brala ispod njegove ogromne stare krosnje.
I sad se u mislima saginjem, podizem opali divlji plod, glacam ga medju prstima i stavljam u svoju tasnu. Jedan sam imala do prije par godina, od onda kad sam ga opalog uzela zadnji put, one jeseni… onog zanavjek nenajavljenog, trajnog rastanka.
….Priziva me mirisom ostrog zraka, maglovitih noci, harmonijom i tisinom toplog doma…
Bilo je to vrijeme tihog rastanka s ljetom, vrelim danima i vedrim nocima… ulicama punih šetača. Ovdje je sasvim svejedno jel` ljeto, jesen, zima… ulice su uvijek pune…
Zato mi, sa puno sjete, katkad nedostaju one nase maglovite i sa pokojim rijetkim prolaznikom…kao i one noci tihog doma kad strehom fijuce vjetar a iz daljine dopire lavez necijeg psa….
