Grad
Kao djete od matere,
Otrgose mene tada,
Bez pitanja bez potrebe,
Od voljenog moga grada.
Cesto ga se tuzan sjetim,
Dok u slike stare gledam,
K’o da iznad njega letim,
Zaboravu ja ga nedam.
Najljepsi je uz Ramazan,
Kandiljima kad se kiti,
Dok s munare uci ezan,
Srce pocne jace biti.
Pa mirisom sav opijen,
Kroz mahale sto se siri,
Znam da nije jos ubijen,
Jer u meni vjecno zivi.
**BEHAR** 24-09-2008