Svakog petog Maja ne mogu a da se ne sjetim meni jako drage osobe, mog dobrog jarana Rusmira Kartala – Ruleta, čovjeka s kojim provedoh najveći dio svoje mladosti. Ubijen 1992 godine, negdje na ulicama Rogatice, njegovo tijelo nije ni do dan danas pronađeno i nema groba na koji bih danas mogao položiti cvijet i proučiti Fatihu svom dobrom jaranu, danas na njegov 41-vi rodžendan.
Prošetah se….
Prošetah se sokacima starim,
Kojim nekad ašikovah milo,
Grada rodnog nigdje više nema,
Ništa nije kao što je bilo.
Volio bih, eh kad bi se moglo,
Vratit vrijeme u te stare dane,
Da udahnem sa plučima cijelim,
I da duši ja zaliječim rane.
Pa da tako opijen merakom,
S mahalama korak ja podijelim,
Što se kite bijelim zambakom,
U mirisne bašće da zavirim.
Da naslonim ruku na kapiju,
Tamo gdje sam nekad dolazio,
Pa s jaranom bez imalo hile,
Da podijelim uspomene mile.
**BEHAR** 05-05-2008