Nekad davnih godina bijase jedan od strebera,onako nizeg rasta,u mojemu razredu osnovne skole nikad zaboravljene;RAGIB DzINDO;.Bili smo tu nekako na okupu i druzili se svih tih osam godina,ja sam nekako muku mucio sa skolom,nije da se falim ali je tako.Negdje mislim polovinom sedmog razreda dodje nekakva vojna kapetanija i tad poce frka.Kaze na razglas tadasnji dir.skole BELI da ce biti obavljeno testiranje ucenika koji se prijave sa zeljom da idu na vojnu akademiju,halati vjera nije to za mene velim ja onako za sebe.Tu mogu da konkurisu samo odlicni ucenici,tj pimljeni su vecinom anamo oni,tek po neki nas radi muske djece sto se kaze u nasem pripovjedanju,pa tako i bijase.Pored mire rebica iz naseg razreda tu gungulu proturi i nas HAMDIJA SETIC,on bogami polozi to testiranje i posle osmog razreda nikad ga nisam vidio niti cuo.Svkodnevno sam se susreto sa njegovom sestrom Aidom,za koju nista duzi period neznam,i ona bi mi kazivala da se cula sa hmdom i da je pozdravio raju pa eto i mene iako ja nisam bio odlikas.Cesto sam se pitao gdje li je taj mali?Ako nekad ovo procitas MALI javi se da znamo 72.g.brojno stanje.