Anonymous
U Sarajevu je umro Memnum Cuna Idzakovic.U sedesetsestoj godini zivota.Mi,stariji,pamtimo ga kao sjajnog rukometasa “Mlade Bosne”,a kasnije “Zeljeznicara”.Bio je i reprezentativac bivse drzave,a i prvi selektor Bosne i Hercegovine na Mediteranskim igrama u Montpeljeu(Francuska).Nama,Rogaticanima,je ostao u dragoj uspomeni.Pod stare dane,rekreativno je igrao rukomet i sa bracom Kapic,Zderom(Glasovicem),Martincevicem i dr.cesto je igrao utakmice u Rogatici.Korpulentan,odvazan,pravi znalca rukometne igre,volio je igrati u Rogatici,najvise zbog publike koja je voljela rukomet,poznavala ga i razaznavala rukometne velicine.Znali smo ga provocirati(sto je sastavni dio te igre),ali nam je uvijek znao zabiti po petnaestak golova.Bio je veliki prijatelj sa rahm.Naskom Titoricem(lokalnom rukometnom legendom),cijenio je njegovo pregalastvo i zalaganje da rukomet,kao sport malih gradova opstane.Kasnije,baveci se novinarstvom u “Oslobodjenju” ostavio je niz zapazenih reportaza iz sporta,ali iz zivota sarajevske carsije.Bio je veliki po svemu,odan sportu i svom gradu.Mi Rogaticani(a i Galib kao vodja najbolje navijacke skupine u tom dijelu Bosne i Hercegovine),uz odavanje zasluzne pocasti koja pripada svim velikanima,ostajemo zahvalni velikom Cuni sto nas je ucio(i naucio) da i mali,ako imaju hrabrosti i srca,mogu biti VELIKI.Neka mu je vjecni rahmet.