Elvir, Adis i Amrudin
Moje komsije sa vrha mahale, Bahto Ismet i Izet, bili privatni autoprevoznici. Povelka avlija i uvijek bijase puna kamiona i raznoraznije poljoprivrednije masina. Bijase i kamiona sanducara kojima su za vrijeme sezone vozili secernu repicu i sta ti ja znam kakvu sve drugu kulturu po Banatu i Semberiji. Mi ko djeca se uvijek okupljali jer nas je jako zanimalo sta to sve oni majstorisu a i kako nebi kad nismo imali drugog posla osim prodavati zjaje.
Ismetov Elvir bijase malesan. Jedne prilike pomoli se njihov fico niz mahalu. Ide sam al nam nije jasno kako kad je mahala u ravni. Kako naidje fico pogledamo bolje kad iza volana izviruje Elvirova glavica. Vozi hud onako stojecki i opet jedva nogicom pritisce gas…
A Elvir bijase dobar drug sa Adisom Ajanovicem sinom Hajrudinovim, ako nisu kasnije skupa i u razred isli. Navadili se oni cesto majstorisati oko onije kamiona i raznije poljoprivrednije masina umjesto ici u skolu. Trajalo je to dok ucitelji nisu pozvali Hajrudina i Ismeta.
Bilo negdje predkraj skolske godine mislim, upeklo sunce i vrucina, ide ti nas Adis i nabio zimsku kapu preko usiju ko da je –20 napolju. Niko nezna o cemu se radi dok neko ne pronese da ga je Hajrudin za kaznu osiso nacelavo.
Nije skido nas Adis kapu dok mu kosa nije porasla…
Imadose oni i treceg jarana Amrudina unuka Ismeta Pasica, isto sejtan bijase. Dolazio ja na odsustvo iz vojske negdje ’83. Sluzio u Beogradu a od Visegrada tada autobus dolazio preko Sjemeca. Vjerovatno se pravila cesta preko Ustiprace nesjecam se vise. Stane mi autobus na Holucu, spustam se ja prema kuci kad odnekud Amrudin.
Pruzih mu ruku onako malehnom a on samo pade i ispruzi sve cetiri. Nemice nicim, ja se trgoh u momentu neznajuci sta da cinim. Ufati me panika gledam oko sebe. Potraja to nekoliko a on ni ne dise cini mi se. Prepadoh se ko ista.
Najednom on skoci smijuci se i razguli niz mahalu.
Eto kaki su sejtani bili ovi mladji a sta bi tek nama starijima reko…..:woohoo: