Na poslednjoj slici vidi se jedan dio mog ranca, moj Sljivak. Pocetkom 80-tih godina ljudi iz Zepe trazili su od babe da him proda tu zemlju, nisu pitali za cijenu. Tih godina bio je velik broj Zepljaka koji su pravili kuce oko Rpgatice. Babo nikad nije ni pomisljo da to proda. Sada ja to nedam ni za suho zlato, to mi je sukundedovina i nema cijenu.
