K A D I N O V A C
Već odavno pokušavam nešto napisati o česmi Kadinovac ali nikako ne mogu da dođem do potpunih informacija. Ja ću ipak da počnem pisati, ova priča o Kadinovcu će se svakako još dopunjavati i dorađivati…
Gradska česma Kadinovac nalazi se oko 100 metara od Mejtaša, sa lijeve strane puta prema Dolovima i Hridu, preko puta stare kuće rahmetli Ramiza Krajine. Po mojim informacijama česma je ime dobila po kadiji koji ju je napravio. Česma je dosta stara, tačan datum izgradnje je nepoznat, ali sam pronašao da se česma spominje u članku “Rimski grobovi s paljevinom kod Rogatice” autora Franje Fijale u Glasniku Zemaljskog muzeja iz 1895.godine.
“Od kotarskog mjesta Rogatice vodi stari jahaći put kroz prijemet između Lunja i Matovog brda u zapadnom pravcu u mjesto Dobraču, a odovud u Praču.Ondje, gdje rečeni put ostavlja gradsko područje Rogatice naprema Kadinoj česmi, viđaju se pri dnu hrida „Ciganska sokolovina” drevne naplave, koje su bujice, što iza svake pljuštavice sa strmog Lunj brda ovamo jure, raznoliko erodirale, a mjestimice i posve razrovale.”
Stara lokacija Kadinovca nalazila se lijevo, desetak metara od sadašnje lokacije česme, ispod stijene. Iz otvora u stijeni je tekla voda u kameno korito ispod. Taj stari izvor Kadinovca je vremenom presušio, pa je onda napravljena nova česma na današnjoj lokaciji. Voda za novu česmu Kadinovca je dovedena sa izvora koji je tridesetak metara iznad, preko puta stare kuće rahmetli Ejuba Durmiševića. Tu je oko 1955.godine napravljen betonski rezervoar za vodu, a sa njega je voda željeznom cijevi dovedena do česme. Sa stare lokacije česme je preneseno i kameno korito. Voda ističe širokom rorom iz podzida izgrađenog od klesanog kamena. Podzid ima oblik jednostrešnog krova i na površini je betoniran. Na stranama česme nalaze se dva niska kamena podzida, visine oko 70 cm. Iz rore voda teče jakim mlazom u korito, dimenzija oko 1,80 X 0,60 metara, a iz njega je je koritom žuboreći opicala kanalom prema Topliku. Prostor oko korita popločan je kamenom kaldrmom koja se stalno čistila i održavala plijevljenjem trave između kamena u kaldrmi, ali i sa podzida.
Oko česme su se od ranog jutra skupljale žene, djevojke, djeca, a najveća bi gužva bila negdje oko akšama, kada je svako dolazio da se obezbjedi vodom za noć i sljedeće jutro. Tada bi se tu formirao cijeli narodni zbor, razvila bi se priča. Neke bi nasule vode u kante i u bokale, i stupale u priču, a neke su zadugo čekale sa praznim sudovima, kobajagi da na njih dođe red. Uz žene su dolazila i djeca, koja bi se onda oko skupljenog svijeta igrala ganje, trčala i cičala. Pojedine žene bi se toliko zanijele pričom, da bi ih neko od ukućana počeo dozivati s prozora, ili sup o njih slali nekoga od ukućana sa porukom da se više vraća jer babo i majka nemaju čak vode ni za kafe.Tu bi obično momci čekali djevojke da dođu po vodu da bi se vidjeli i ašikovali.
[img size=150]
http://1.bp.blogspot.com/-3jmHa_br2LM/T0qi8FNMGEI/AAAAAAAABZk/g8BylHR_sso/s640/IMG_19kk62.jpg%5B/img%5D
