[b]Geografski prikaz općine
ROGATICA[/b]
( DIPLOMSKI RAD )
UNIVERZITET U SARAJEVU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
ODSJEK ZA GEOGRAFIJU
Mentor: Prof.dr.Safet Nurković
Student: Dževad Džafić
Sarajevo, juni 2009. godine
2.2 Geomorfološke karakteristike
Reljef općine Rogatica rezultat je djelovanja kako endogenih tako i egzogenih sila kroz dugi geološki period. Glavne crte reljefa nastale su u mezozojskoj i kenozojskoj eri i pripadaju najvećim dijelom trijaskoj geološkoj periodi, a naknadnim neotektonskim radijalnim pokretima krupne morfološke cjeline su izdijeljene na manje morfostrukturne oblike. Riječni tokovi su u mnogome izdijelili ove morfostrukturne oblike usijecajući u njih svoje doline kompozitnog karaktera.
Orografski, općina Rogatica je pretežno srednjeplaninska. Od čitave površine rogatičke općine, 20% otpada na visine do 500m, dok je 80% planinske teritorije sa visinom između 800 i 1.600 m.
Na sjevernom dijelu općine Rogatica izdvajaju se planinski masivi i hrbati unutrašnjih Dinarida. Svojom visinom dominiraju Zlovrh (1525 m), Devetak (1155 m) a kao nastavak Devetaka, dinarskim pravcem pružanja, nastavlja se Bokšanica sa najvišim vrhom Klanac
(1275 m). Južno od Bokšanice paralelno se pružaju planine Mednik (1229 m) Rujnik (1046 m), Brdina (1310 m) i Sjemeć (1188 m).
Južni dio općine predstavljen je brdsko-planinskim reljefom sa usječenim kotlinskim proširenjima. Izdvajaju se Debelo brdo (1113 m) i Tmor (1350 m) sjeverno od Rogatice te Kopljevići (1229 m) i Pokrivenik (1106 m) jugoistočno.
Zapadni dio općine karakterišu vrhovi Gosine (1025 m), Crni vrh (1105 m) i V. Kom (938 m).
Morfološki je cijelo ovo područje, u stvari, jedna velika površ, na mnogim mjestima ispresijecana manjim ili većim dolinama, pretežno zatvorenog tipa. Ova površ najvećim dijelom je sastavljena od trijaskih krečnjaka, a čine je tri snižene manje kotline: rogatička, osovska i godomiljska. Godomiljska kotlina je odvojena od prve dvije i leži na jugu planine Bokšanice (1275 m), sa visinom od 720 do 800 m. Kroz nju teče manji vodeni tok rječica Sutjeska, koja se kroz krečnjake probija u rogatičku kotlinu. Rogatičku kotlinu presijeca rječica Rakitnica, čiji se izvor nalazi na visini od 800 m ispod Stupnog dola. Sve do sjevernog dijela sela Plješevica gradi klisurastu dolinu odakle prelazi u rogatičku kotlinu gradeći male meandre. Pri izlasku iz kotline probija se kroz klisuru ispod sela Zaganovića i Donjih Kukavica, gdje joj je dolina proširena, a zatim ponovno pravi klisuru do samog ušća u Praču, istočno od sela Mesića.
Fluvio-denudacioni oblici su vezani za sve riječne doline. Za vrijeme oligomiocena Sutjeska, Rakitnica i Prača odnosno doline tih rijeka nisu imale sadašnje dubine. Njihovo usijecanje u apsolutnoj je vezi sa usijecanjem rijeke Drine. Taj proces spomenutih rječica počeo je u vrijeme srednjeg miocena i vršio se tokom oligomiocena, tj. za vrijeme jezerske faze. Doline Drine, kao i doline spomenutih rječica, starije su od pleistocena (ledenog doba). Prije isijecanja svojih dolina, ove rječice su punile jezera koja su postojala u pliocenu.
Povlačenje vode iz ovih jezera prema Drini, odnosno Panonskom bazenu ostavilo je na stranama kotlina nekoliko terasa koje odgovaraju pojedinim fazama tog povlačenja i nalaze se na različitim nadmorskim visinama. Tako se s lijeve strane Rakitnice mogu pratiti dvije izgrađene terase, i to prva na visini od 570 m a druga na visini 560 m. Na prvoj se nalazi selo Plješevica, a na drugoj Krčići i Berhamovina.
Karta 4. Geomorfološka karta općine Višegrad
(Izvor: Geomorfološka karta 1: 500 000, Savez geografskih društava Jugoslavije, Geokarta Beograd,1992.)
S desne strane Rakitnice terase su na visini 600, 570 i 540 m u Kovanju i Pavičinoj Kuli, a nešto niže niz riječni tok na 560, 550 i 540 m. (5,8)
Dakle, u gornjim dijelovima riječnog toka karakteristična je vertikalna erozija koja se manifestuje vertikalnim usijecanjem riječnog toka u topografsku površinu. Bočna erozija karakteristična je na području rogatičke kotline te je riječno korito bočno prošireno. Oko rijeke Rakitnice kotlina je široka i predstavlja prostranu aluvijalnu ravan koja je nastala oblikovanjem nanosnog riječnog materijala iz gornjih dijelova riječnog toka..
Na osnovu navedene visinske podjele zaključujemo da postor općine Rogatica ima složenu reljefnu strukturu nastalu tokom duge geološke historije. Djelovanjem egzogenih sila nastali su kraško-korozioni oblici koji su posebno izraženi u sjeverozapadnom dijelu pružajući se dalje prema jugoistoku općine Rogatica. Kraški oblici reljefa zastupljeni su na području od Devetaka do rijeke Drine pravcem sjeverozapad-jugoistok a predstavljeni su škrapama, vrtačama, kraškim pećinama i jamama. Pored pomenutog Devetaka izdvajaju se kraški oblici na Bokšanici, Medniku, Crnom Vrhu, Borikama itd. Sjeverozapadni obronci planine Bokšanice odlikuju se strmim odsjecima koji su na više mjesta ispresijecani strmim olučastim žljebovima, sve do podnožja odsjeka. Olučasti žljebovi, kroz koje se kreće stjenoviti materijal predstavlja točila na čijem je kraju nagomilan materijal kupastog uzvišenja, koji se naziva sipar. Na pojedinim mjestima planine Bokšanice u blizini naselja Slap mogu se primijetiti jedinstveni siparski pojasevi koji su rezultat intenzivnog fizičkog razaranja stijena i dugotrajnog nagomilavanja siparskog materijala. Ovi siparski pojasevi su plazevi čija je gornja i donja ivica skoro paralelna, a uslijed nagomilavanja pad terena je znatno smanjen.
Slika 3. Planina Sjemeć
Izvor: (48)