ZADNA POSTA LEPENICA
Malo selo razbacano izmedzu Kovanja i Guceva.Bijase sacinjeno sa nesto malo krmadi(vlaha) u Slatini i puno velikih i razbacani posjeda koji pripadase muslimanima.Moja rahmetli nana Mustajbegovica Selimbegovic imala je tamo kucu.Sjecam se da je na kuci bila zakucana i mala tabla gdje je pisalo:ZADNJA POSTA LEPENICA:Tamo sam provodijo sve moje ljetne praznike.Posto je imanje bilo veliko a imalo se i krava i ovaca moja duznost je bila da sve to cuvam u sumi.Razlog je bilo polje trave a narocito djeteline.Trava da se pokosi pa osusi pa paslije da se sijeno stavi na plastove da bi zimi krave i ovce imale sta jesti.Za kosenje trave i djeteline bijase onaj nas dobar obicaj.MOBE.Dodzu komsije pa ti pomognu.Besplatno.A za nekoliko dana zovu te kod nih da him pomognes.Sjecam se i one livade koja nije pripadala nikome.Tu se mladzarija skupljala predvece i sa loptom se igralo dok ne padne vece.Bile su to ekipe onako izmjesane.Princip je vazda bio isti.Dvojica najvecih birali su svoje ekipe.A igralo se bez patika(bosonogi).Medzu velikima bijase i moj Rahmetli Daidza Mustafa Selimbegovic.Rodio se u Lepenici.Poslije skole zaposli se u preduzecu(Stolariji) koje je bilo preko puta bivse osnovne skole koja poslije postade srednja a poslije i zatvor.Ozenijo se pa ko puno ljudi u ono vrijeme ode za Njemacku trbuhom za kruhom.Vratijo se pa pored roditeljske kuce napravi i svoju kucu.Mirno je zivio sve dok ne poce onaj jebeni rat.Dodzose komsije sa Slatine,isti oni sa kojima je odrasto igrajuci lopte izvedose ga iz kuce i u avliji ga ubise kao i njegovog sina Mahmuta.
Neka him je vjecni rahmet.