Dionicu puta Šćit-Prozor ćemo marševati,a dionica Prozor-Gračanica-Jablanica ići ćemo sa autobusima.Krenuli smo sa Šćita prema prozoru u 8,00 časova,kako smo izlazili sa teritorije Šćita,kod raje se vraćalo raspoloženje,dolazak kolone u Prozor je bio impresivan.Doček naroda,pjesma,atmosvera za pamćenje.Za ovakav doček i prijem učesnika se pobrinuo Sidik Hođić,Načelnik Odreda Izviđača iz Prozora,inače dugogodišnji Izviđač i član Koferencije SIJ(delegat iz BiH u Saveznoj Konferenciji Saveza Izviđača Jugoslavije).Poslije odmora i istorijskog časa,druženja sa narodom,ušli smo u autobuse i krenuli u pravcu Gračanice.Istorijsko mjesto,vodenica,mlin u kojem je donešena odluka PROZOR,NOĆAS MORA PASTI.Impresivna slika,učesnici Bitke na Neretvi,najhumanije bitke u drugom Svjetskom ratu,Bitke za ranjenike.Preživjeli na okupu,asociraju uspomene na te trenutke,kada je trebalo opstati,preživiti,spasiti ranjenike i nemoćne.Sa mnogo sjete,poštovanja i dostojanstva,visoko podignutih glava objašnjavaju nam i uvode nas u situaciju,i čovjek se uživi i zbilja saosjeća sa njima,tada je bio taj osjećaj,ali danas toliko vremena poslije,kada razmišljam o tom vremenu i činjenica koje izgovoriše te patriote i antifašisti,čovjek nemože biti ravnodušan,koliko je bila široka i humana njihova duša.Mnogi će ovo sigurno drugačije prokomentarisati,pokušati ocrniti,žao mi je takvih,jer činjenice i Istorija je to potvrdila,taktika Druga Tita i Vrhovnog Štaba je pokazana u Istoriji,kao nešto nevjerovatno,porušiti sve mostove na rijekama Neretvi i Rami,a onda u toku noći napraviti most za prelazak ranjenika i na drugoj obali neostaviti nikoga,to su činjenice koje su za poštovanje,a danas mnogi na visokim školama uče strategiju ratovanja Jugoslovenskih partizana.Poslije obilaska mlina u Gračanici,krenuli smo prema Spomen kompleksu Bitke za ranjenike,prema Jablanici.U Jablanici,dosta naroda ispred Muzeja,aplaudira i sa ponosom dočekuje učesnike marša.Ulazimo u Muzej,direktor Muzeja Jerko Radić drži istorijski čas,poslije toga časa,je zajednički ručak.Za vrijeme ručka naš Muza zamoli Jerka da nam da u ruke pištolj od Načelnika Inžinjerijskih jedinica Vladimira Smirnova -Volođe.Jerko Radić je sa oduševljenjem i dozvolio nam da taj istorijski exponat držimo svi u rukama,ukazao nam je veliku čast,nije se mogao baš mnogi pohvaliti da je u Spomen kompleksu mogao rukama dirati i pipati exponate,ali kako Jerko kaže :Za moje Rogatičane sve.
Eto u kratkim crtama opisah jednu akciju,jedno druženje,mali dio Istorije,koju naša djeca sigurno neznaju,jer taj periodIstorije izbačen iz udžbenika,,neke stvari smo dužni objasniti svojoj djeci izIstorije.