Eto u takvoj atmosveri dođosmo u Donji Vakuf.Susreti i pozdravljanja sa rajom iz bivše nam države.A poslije pozdravljanja,po onoj staroj Izviđačkoj,uzmi azimut prvog ugostitelskog objekta i vodi raju.Tako je i ovoga puta bilo.U kafani se gasi muzika,na red dolaze naše pjesme,naša muzika,naši istrumenti.To je nevjerovatno,sa kojom brzinom se orkestar uštima i krenu prvi taktovi.U orkestri svi instrumenti od harmonike,gitare,bubnjeva pa do trube.Onda fešta počinje.Muzika i pjesma se čuje.Tu je naš Pika glavni,naš Pape nadimak je dobio poslije prvog pjevanja pjesme od Olivera Dragojevića Oprosti mi Pape,koju on zbilja pjeva u originalu.Feštalo se Bogami jedno tri sata,a onda Naredba za postrojavanje i da se krene maršutom prema Pidriš-Vilića Guvno-Makljen-Šćit gdje je noćenje i odmor.Postrojena velika jedinica,izvršena smotra,pročitana Naredba o zadatku i krenulo se prema Pidrišu.Ide raja,kolona se otegnula skoro kilometar.Priča,šala,pjesma, i tako do prvog odredišta.Mi smo na čelu kolone i tako prvi i stigosmo,na Pidrišu nas dočekaše borci iz tog vremena i tu je prvi istorijski čas.Mi smo i dobro se odmorili kada je stiglo začelje kolone.Stroj,komanda,pozdrav,a onda se prolomi iz svih grla i Himna iz bivše nam države.Održaše borci svoj čas istorije,ispričaše nam svoja sjećanja na ta teška vremena,bilo je i suza,ljudi su tu zgubili svoje saborce,ali sam tada stekao dojam da mi jedino mladi ih poštujemo i uvijek prizivamo sebi,što su oni zdušno prihvatali,ali uvijek su gledali da se pomogne našim organizacijama.I tako do Vilića Guvna,odmor,čaj,sendviči,istorijski čas i tako redom sve do Šćita gdje dođosmo sa prvim mrakom.Smjestiše nas u Osnovnu školu,gdje ćemo prespavati,poslije večere i tu smo imali istorijski čas.Tu na licu mjesta nam je pokazana katolička crkva na koju je pala avio-bomba,a nije eksplodirala.Sa te crkve su inžinjerci predvođeni svojim Načelnikom Vladimirom Smirnovom-Volođom,skinuli bombu,deaktivirali je i taj eksploziv je iskorišten za rušenje mosta u Jablanici.Volođu u filmu Bitka na Neretvi glumi Jul Briner.Onako mladi,taj dan smo se zbilja naslušali Istorije pa pođosmo malo kroz Šćit,u kafane.Mogu vam reći da smo svi stekli jedan dojam i isto svi zaključili,Na Šćitu nismo dobro došli,to se vidjelo u odnosu prema svima nama,kada uđemo u kafane,bilo je i situacija gdje nas nisu htjeli uslužiti nikako.Tada nam je to zaista bilo čudno,neobjašnjivo,ali danas sa ove distance mi je kristalno jasno i svaki momenat mogu rastumačiti i objasniti.Mi smo feštu napravili opet u školi,koja je trajala do kasno u noć.Ujutro krećemo na završnu maršutu Šćit-Prozor-Gračanica-Jablanica.