Caffe Atomsko skloniste
Boze mili kako se zacas onaj zapusteni podrum pretvori u prelijepe i uredjene izvidjacke prostorije.
Dobismo nesta para od SOFKE (organizacija pri opstini od koje su svi sportski klubovi dobijali subsidij tj. pare), a dosta materijala i alat donesosmo od kuca.
Za sve bijahosmo majstori a odnekud izbi i Sulc pa imadosmo i za struju majstora.
Sulejmen Suvalija, mi smo ga zvali Doktor, Struja i Alah tobe jarabi.
Nije bilo ni jednog citavog prekidaca, uticnice, sijalicnog grla i sve je on to nama doveo u red i proradi nam struja.
Dosta kablova je moro nanovo razvesti
Poslije opremanja kancelarije, ucionice i foto labaratorije neko, vjerovatno Muza rahmetli dodje na ideju da izbacimo ono nekoliko tona otpada od cumura i tamo napravimo ko kafic pa da imamo prihode za takmicenja i logorovanja.
Muzi je svasta islo od ruke pa se tako bavio i fotografijom a bavio se i muzikom sa sarajevskom grupom “Treca smjena”.
Uvijek smo pjevusili onu njegovu:
Zivi zivot ko zivina,
Samo mala da ne dozna heeej….
Puno je sve bilo vlage tako da su zidovi u donjim dijelovima bili propali skroz.
Danima smo izbacivali onaj otpad na smjenu jer si za cas bio garav ko dimnjacar a nemozes ni disati.
Kad smo to sve izbacili gledamo u one zidove i kontamo kako ce mo ih isusiti da bi mogli izmaltati, ali opet neko predlozi da obijemo i ono zidova sto je ostalo i da samo onako one kamene zidove isfugujemo cimentom i povucemo crne fuge.
Tako i bi a u medjuvremenu su ostali pravili stolove, sank i stolice.
Stolice su jednostavno bili drveni klocevi oblozeni odozgo spuzvom i skajom, originalno.
Stolovi tacnije dva dugacka stola sa dvije strane kako se udje u tu prostoriju su radjeni u kancelariji i ucionici, lijepljeni i oblagani.
Kako je bilo zimsko doba lozili smo u dvije peci da se isusuju zidovi a i da se brze susi ono ljepilo tutkalo.
Cijelu noc smo radili i opilo nas je sviju ono ljepilo da nismo ni osjetili tako da smo bili fakticki drogirani i svi imali to popodne strasne glavobolje.
Tu vece je od nekoga dosla ideja da nas prvi Rogaticki kafic nazovemo Atomsko skloniste i tako i bi.
Posto smo bili nesta slabi sa ogrijevnim drvetom donosili smo seper odozdo iz stolarske radnje od Ismeta Oprasica.
Negdje u zoru kuca nama neko na vrata, otvorimo kad ulazi Ismet sa rukama na ledjima.
Doso od radnje po tragovima u snijegu i samo onako veli:
Aaaaa. jeste dobro ugrijali…..;)