TURCIZMI
Turcizmi za koje nemamo slavensku zamjenu:
bakar, barut, boja, bubreg, carapa, cekic, cesma, celik, cizma, duhan, dzep, jatak, jorgovan,
kalup, katran, kula, kundak, kutija, les, limun, majmun, papuce, rakija, sapun, sator, top,
fakir, bazuka, cela, cerga, behar, jasmin, gajde, taban, …
Turcizmi koji u Hrvatskom imaju Slavensku zamjenu a nemaju u
Bosanskom/Srpskom/Makedonskom/Bugarskom:
ala, basca/basta, carsaf, coban, jastuk, jorgan, kajmak, kalaj, kasika, kajsija, makaze, marama,
peskir, sat, secer, ekser, hajde, sundjer, durbin, pirinac, zanat, kajdanka,…
Jela i pica na Turskom:
boza, baklava, jufka, kajgana, kalja, halva, lokum, pekmez, pilav, cevap,
cufta, corba, pita, somun, sutlijas, sudjuk, tursija, serbe, sarma,….
Turcizmi koji su potisnuli slavenske rijeci:
balvan, biser, dzep, dzon, fenjer, gajde, galama, hambar, pamuk, cerpic, cuskija, halka, bozur,
burma, ular, juris, kalauz, kalfa, kalup, kama, kapija, karabatak, karanfil, krevet, lakrdija,
ma(h)murlik, mamuza, melez, mermer, meze, miraz, mumija, nisaniti, oklagija, oluk, ortak,
kandza, pare, percin, rakija, sacma, saksija, sandale, sedef, sedra, sirce, skela, solufi,
surla, segrt, sismis, tambura, tava, tavan, tepsija, tezga, toka, tumbati, turpija, veresija,
zumbul,…..
Turcizmi koji se upotrebljavaju paralelno sa slavenskim rijecima:
bedem, belaj, bena, besika, biber, budala, dzak, dusek, dzaba, dzerdan, dzogat, kavga, cilim,
cekrk, copav, corav, kais, karaula, kepec, kirija, kandjija, korbac, kursum, majdan, mana,
memla, odaja, odzak, pasulj, pihtije, rende, sakat, sanduk, sepet, samar, sasav, tek, uckur,
krec,…..
Turcizmi sa punijim i visestrukim znacenjem:
harati, dzukela, djubre, djuture, halaliti, baksuz, burgija, becar, begenisati, bekrija, jaran,
kijamet, konak, krntija, magaza, me(h)lem, musterija, mustuluk, natenane, rahatluk, rusvaj,
sevdah, sevap, tarapana, tefter, srklet, trampa, zahmet, zijan, zulum,…
Tucizmi koji govoru daju karakteristicnu boju:
dzelat, dzumbus, ceif, avlija, gurbet, bericet, bilmez, bujrum, busija, kabadahija, kaldrma,
kidisati, kokuz, maksuz, maksum, mangup, megdan, mehana, merak, nakarada, namcor, neimar, sofra,
raja, sadaka, soj, sokak, srma, tapija, teferic, ters, timariti, ujdurma, zijan
Valja napomenuti da je mnogo Turskih rijeci porijeklom latinizam napr sofa, tulipan ili iz Grcke kao napr. hefta. Jedno je sigurno, rijeci su dosle sa Turskom, ukorijenile se na Balkanu i izgovaraju na Turski nacin.
Nabrajati Germanizme odnosno latinizme bi bilo suvisno zbog obima rijeci.