Jedan je mladić htio otići u Mekku da obavi Umru. Pripremio je kamilu i hranu i krenuo na put. Nakon nekoliko sati putovanja ugleda oazu pogodnu za odmor. Sjede u hlad ispod jednog drveta i zaspa dubokim snom. Dok je spavao, njegova kamila je hodala okolo sve dok nije ušla u obližnji vrt. Počela je jesti plodove u vrtu rušeći sve što joj se našlo na putu. Vrt je čuvao jedan starac. Pokušao je istjerati kamilu, ali nije uspio. Plašio se da će kamila uništiti cijeli vrt, pa ju je zaklao.
Kada se mladić probudio, potražio je kamilu i našao ju zaklanu u vrtu. Čuvar vrta dođe i mladić ga upita: – Ko je zaklao kamilu?
Čuvar mu ispriča šta se dogodilo, a mladić se toliko razljuti i jednim udarcem ubi starca. Pokaje se zbog onog što je uradio, no u tom trenutku dođoše starčevi sinovi koji ga odvedoše vladaru pravovjernih, Omeru ibn el – Hattabu radijallahu anhu, tražeći zadovoljenje pravde. Mladić pred halifom Omerom priznade zločin i iskreno se pokaja.
– Ja mogu jedino da ti presudim po Allahovom zakonu – reče halifa.
Mladić zatraži od halife da odgodi presudu na dva dana kako bi otišao kući da izmiri svoje dugove.
– Dovedi nam nekoga ko će jamčiti tvoj povratak, pa, ako se ti ne vratiš, da nad njim izvršimo presudu.
– Ja, vladaru pravovjernih – reče mladić – nisam kod kuće i ne znam nikoga ko bi se za mene založio.
Među prisutnima se nalazio ashab, Ebu Zerr el-Gifari radijallahu anhu, koji reče:
– Vladaru pravovjernih! Nudim svoju glavu, ako se ovaj mladić ne vrati za dva dana.
Na dan izvršenja presude svi su iščekivali mladićev povratak. Iznenada prisutni ugledaše mladića, koji se žurno približavao kako ne bi zakasnio. Svi su iznenađeno gledali.
– Zašto si se vratio, kada si mogao da izbjegneš presudu? – upita ga halifa.
– Vladaru pravovjernih, učinio sam to, kako ne bi rekli da je među muslimanima nestalo povjerenja – odgovori mladić.
– A ti, Ebu Zerre – upita halifa – zašto si se zauzeo za ovog nepoznatog mladića?!
– Učinio sam to kako ne bi rekli da je među muslimanima nestalo hrabrosti!