Anonymous
Bili smo skriveni na onoj novoj zgradi kod vatrogasnog doma,negdje na prvom spratu,iza debelih zidova.
Svi smo tu.Ustane se malo ranije,skuha se dok je mraka,pa opet bjezi u rupu.O toj zgradi cu nesto poslije reci,i prozvati nekoga,ali posto sam poceo o ovom,da razjasnim komsijama,koji su ostali zivi,i svima onima koji se nesto pitaju,kako on osta?Eh,evo ovako.
Znao je on,da smo mi tu,nije on toliko lud,koliko se pravio.Jer je jedini od cetnika sto je prelazilo na ovu stranu,preko mosta.Pjan ko i uvijek,budala stara,krenuo je prema nama.A ostali cetnici,ko kurve iza coska,posalju ovu budalu,da ispita,pa i ako ga neko rokne,pravo ce kod sina,gdje mu je i bilo mjesto.
Ovi vec gore navedeni,Lastika i njegovi ahbabi,par puta su dolazili do vatrogasnog doma,i pucali u pravcu crkve,pa su oni tamo mislili,da je tu pametnije poslati ovog,koji je jos dobar dok hoda.Ulaz u samu zgradu mu je bio zakovan,pa zato nije mogao gore.Psovao nam je ko sto oni samo znaju,heleneise.Kaze nam da on zna da smo mi u zgradi,i kad nas nadje pobice nas.Imao je puskomitraljez 7,62 M72,kalasnjikov,samo sa nogarama.Bili su sa nama,Makas Nusret,Biba,Abid,i moji.Ostale komsije su bile kod svojih kuca.
Losic Milan je poceo razvaljivati kundakom one daske,sto su bile zakovane,udarao je iako stara vaska,jednako i u ritmu,tak,tak,tak…A mi gore cekamo ko ovca noza,dok nisam rekao Nusretu da mi da pistolj koji je imao,i da ja sidjem sa druge strane zgrade i roknem ga,pa ili on mene ili ja njega.Nusret mi ne da pistolj,a ne da ni da mi silazimo,sto se na to nisam osvrtao.Prosli smo sa druge strane zgrade,spustili merdevine do zemlje.Jedan clan moje porodice,je sisao sa mnom.Ostali su ostali svi gore.Savio sam armaturu,koja je bila u ulozi ograde,kod garaze rametli Mesanovic Hameda.I unisli smo u njegovu avliju.U medjuvrermenu onaj majmun je prestao sa lupanjem,jer nas je vjerovatno cuo.Nema naroda,nema zivotinja,grobna tisina,pa se sve cuje.Posto je dero snajper,trceci ,rukama pokrivam,laktovima,glavu,ako me pogodi,nek me pogodi u ruku.Pretrcali smo ulicu,unisli u avliju rahmetli Cohodara Brace,i dotrcali do njegove loze,gdje smo se zastekali.Svi ostali na zgradi su poceli silaziti niz one postavljene merdevine,i onda nas je uhvatio u sahu.Losic Milan stoji sa jedne strane zida,a svi ostali nasi,sa druge strane.Dva metra su bili od njega,i nije ih cuo.Kako je bilo tim ljudima,kolika doza straha,jer se tada ledi krv u zilama…..Twin Peaks