Anonymous
Evo ga danas cetvrtak,nije utorak,heleneise.Jednnu pricu u vise dijelova,a nisam ti ja neke skole zavrsio,a i nisam nesto posebno nacitan,pa mogu za sebe reci da nisam bas golemi profil.
Nema,sve odpuhalo,kad dodje stani pani,nema tu,nego kad te lav zajmi,veri se na prvo drvo.
Ljeto a Boga mi zima vec se uvlaci u kosti moje pacovske.Nakav sam ko poplaha,valjda nema vise mjesta onom strahu od velikih macaka,koje ce me copiti do prve prilike,ili vec ne znam koje.
Zbog zadnjih velikih dejstava,sto topnickog,sto minobacackog,sto snajperskog,pa i kamenjem bi nas gadjali da su to mogli dobaciti.
Izadjem u izvidnicu do vatrogasnog doma,pa iza kula Cana zmajeva od Bosne,provirim samo koju sekundu,jer ako podju preko mosta,valja bjezati,bjezte noge usrah vas.Ali jos sam tu,mozda sto sam glup,ili sam ludo hrabar,vjerovatno ne znajuci jos sta me ceka,prije cu reci da sam glup.
Gracanicu podavise,vristi svijet,gori sve.Napadaju iz svih coskova,ne zna se vise nista,a ja se zabetoniro,pa ko da mi je nesta moje noge odsjeklo,vec samo gutam ono sve sto se ispred moga nosa desava,pa onako iz prvog reda kina zivota,gledam,slusam,usisavam u sebe nesto,sto i dan danas,kad se toga sjetim,ko da se juce desilo.
Vratim se u pacovsko leglo,pa rakijom,sto smo je pokrali,po hotelu i carsijskim kafanama lijecim strah,koji sve dublje okupira i siri se mojim bicem,koje sluti da je kraj,sasvim blizu,pa vala ili,ili…..Twin Peaks