H.M. Radio sam u Domu zdravlja u Visegradu sve do 17.juna1992godine,kad sam morao napustiti krvavi Visegrad.Bio sam svjedok svih dogadaja i onoga sta su cetnici radili u Visegradu
od muslimanskog stanovnistva.Za mene su svi Srbi okrvavili ruke puskom-metkom,nozem ili pokazivanjem prstom.To je zamene jedno te isto.Za vrijeme od Ramazanskog Bajrama 4.aprila do 17 juna 1992 godine,vidio sam strahovite zlocine na Drinskoj cupriji i Novom mostu u Visegradu. Na ova dva mjesta,vjerujem da je ubijeno oko 800 Muslimana,a na cijelom podrucju opcine Visegrad i nekoliko hiljada ljudi,zena,djece,i saraca.Posebno moram istaci ubistvo Hasana Brke. Dosao sam sa posla iz Doma zdravlja Visegrad oko 15 casova u svoj stan i otvorio balkonska vrata Virio sam iza zavjese na ulucu da vidim kao i obicno sta se dogada u gradu.Oko 16 casova vidim dva cetika gone cetiri Bosnjaka Muslimana.Kad su bili ispod mog balkona vidio sam da su bili krvavi i prepznao sam Hasana Brku rodenog 1932 godine u Nezucima od oca Rese.Gonili su ih Goran Zecevic i njegov bratic kom se imena nemogu sjetiti.Hasan Brko je u proslom ratu 41-45 dozivio masakar u svojoj familiji.Godine 1943 uspio je prezivjeti al nazalost ovoga puta nije. Kada su prosli dalje ispod mog balkona zagolicalo me je sta ce snjima uraditi pa sam pozurio napolje ,dotrcao do gimnazije i virio iza coska,direktno na Drinski Most.Na sredini Mosta su ih zaustvili i naredili da se okrenu prema zidu,ali Hasan nije htio nego ih je gledo pravo u oci krvnicima.Ubili su ga metkom u usta,a onu trojicu u potiljak.Njih su prebacili u Drinu preko kamene ograde a Hasana nisu mogli,jer je vagao 112kg Jos su dosla dvojica i njih cetvorica su ga prebacili preko ograde.Cuo sam kad govore ja teska vaska Turska.Hasan Brko je bio dobrovoljni davalac krvi i svoju krv dao je 165 puta a imao je vrlo rijetku krvnu grupu AB koja je davata svima kome je trebala.Srbima u Visegradu kao i u Srbiji,Uzicu,Kosjericu Valjevu,Zaovinama i drugim mjestima.Ni to mu nije bio argumenat da se spasi.
Radio sam jos 16 juna 1992 godine.Vracajuci se sa posla kuci na Drinskoj cupriji vidio sam strasan prizor.Nikada nisam vidio toliko krvi i razne obuce cipela,opanaka djecije obuce na jednom mjestu.Dolaskom kuci ponovo sam gledao kroz zavjesu sta se desava na ulici.U tom momentu sa suprotne strane iz svog stana name je pucala snajperom zena Mice Obradovica.Ali me nije pogodila, pogodila je orman.Iz starog hotela Panos su u to vrijeme izlazila dva cetnika Markovica. U tom hotelu su cetnici proslavljali svaki put kad bi pobili vecu skupinu Muslimana,20-50 pa nekad i vise.
I bas toga dana su proslavljali ubijanje Muslimana.
Pred tu dvojicu Markovica izasla je zena Mice Obradovica i rekla im za mene.“Eno vam ustase u kuci“.Ta dvojica Markovica posli su odmah prema mojoj kuci.Kuca je imala dva ulaza cim su oni posli na prednji ulaz ja sam,pobjegao na tavan.Trazili su me ali se nisu penjali na tavan.Kad je pala noc uspio sam se izvuci iz kuce.Dosao sam ispod robne kuce i ispred hotela Visegrad su me primjetili cetnici i pozvali da dodem do njih.
Dosao sam do te dvojice:legitimisali su me .Ja sam im pokazao legitimaciju udruzenje hjekara i rekao da sam posao u Dom zdravlja na dezurstvo.Oduzeli su mi sav novac i zlato.Bili su iz Uzica. Rekli su mi:“Idi sto prije za deset minuta dolaze tvoji Visegradani ako te vide zakace te.Presao sam preko mosta i dosao u Dom zdravlja i sakrijo se u kotlovnicu tamo gdje se izbacuje sljaka.
Negdje oko 15 casova sutri dan cuo sam medicinsku sestru Ivku gdje govori, dozvao sam je.Zamolio da kaze mom kolegi Sveti da mi donese nesto za jesti.Negdi oko 16 casova dosao je nas radnik vozac ,zet Miladina Andrica,koji ga je i doveo na posao u Dom zdravlja.Taj sofer mi veli „Doktore opkoljen si izlazi da ne bacam bombe.“Izasao sam i cetnici su me doveli do hitne pomoci.U tom momentu je naisao moj kolega dr Loncarevic.