Code „General“
Oficir sa ruzom
Svjedocenje jedne Bosnjakinje.Prevod sa Njemackog
Do Rata, do Agresije Srbije i Crne gore na Bosnu i Hercegovinu zivjela sam u Sarajevu.Rodjena sam u Zenici 1970 godine, i udala sam se u Sarajevo.Moj muz je radio u Vogisci u Unisu,a ja kao medicinska sestra u bolnici Kosevo.Stanovali smo sa nasim 1991 godine rodenim sinom u Sarajevu,kao podstanari.Moj muz je bio sest godina stariji od mene.Nekoliko mjeseci pred agresiju zivjeti u sarajevu posebno u njegovim predgradima bilo je dosta opasno.Srbi su svakodnevno bili naoruzavani od JNA,tako osiljeni Srbi su svakodnevno provocirali,pucali kad im je volja pa i ubijali koga su htjeli.Posebno izmedu Sarajeva i Vogosce,gdje su zivjeli pretezno Bosnjaci. Na Tebevicu brdu iznad Sarajeva sredinom marta su Srbi ubili radnika zicare,mislim da se zvao Biber.Vec polovinom marta moj muz je prestao da radi u Unisu tako da nije vise ni isao tamo.Rat koji je vec bjesnio izmedu Srbije i Hrvatske u Hrvatskoj,prenio se i na Bosnu i Hercegovinu,tako da je od provokacija vec u aprilu preraslo u agresiju.Jedinice JNA skupa sa domacim cetnicima u aprilu 1992 godine iz svih oruzja i oruda napali su na Sarajevo,kao i na ostale dijelove Bosne i Hercegovine.U Sarajevu su postavljene barikade i tekve provokacije pokusali su nasi goloruki mladici da brane.Vec u maju junu 92 rat je bio toliko maha uzeo da je bilo kao u paklu.Posto nam nije vise bilo sigurno u Sarajevu dogovorili smo se ja i moj muz da ja odem za Kiseljak.Iz Kiseljaka sam trebala nekako dalje kod moje familije u Zenicu.Sarajevo je vec bilo blokirano od cetnika tako da svi izlazi Vogosca,Ilijas;Ilidza su vec bili pod cetnickom kontrolom skupa sa jedinicama JNA. Svud su vec postojali kontrolni punktovi,tako da vise nije bilo izlaza iz Sarajeva.
Jedan prijatelj od moga muza Slobodan Simic nam je rekao da ce zene sa malom djecom biti evakuisane iz Sarajeva,sa nekom djecijom ambasadom,ukoliko se potplati tim organizatorima.
Slozili smo se i za 2000 dm dobili smo mjesto u tom konvoju,koji je trebao preko Ilidze da izade.
Ja sam dobila personalnu kartu na ime Lidija Goldbaher,i tako sam sa mojim sinom sjela u autobus.
Bio je to 30.juni 92 godine.Krenili smo iz Sarajeva i stigli do Ilidze,sve je islo glatko al na izlazu Srpski rezervisti sa uniformama JNA su nas zaustavili.Naredili su nam da izademo nasi dokumenti su bili provjeravani gdje oduzimaju moju personalnu kartu.Jedna Hrvatica se trudila da mi pomogne,ali je od jednog cetnika koga sam ja poznala bila pretucena tako da je pala na zemlju.
Taj sada poznanik koji je stanovao neposredno pored nas u Sarajevu zvao se Miso Bajic-crnogorac.
Kada je ova zena ponovo ustala natjerao je sve u autobus samo mene i mije dijete odvezao je u policiju na Ilidzi.
Nastavice se.