Nastavak sa predhodnog posta.
Dakle bilo je sve u haosu cak je bilo i poginulih osoba u skoli
Od granata je i krov srusen kao i plafon od prostorije u koju sam usao.
Primijetio sam sina mog rodjaka Salima Pasica,Jasmina 9 godina koji je bio ranjen u predjelu grudnog kosa u desnu kljucnu kost i u lijevo koljeno.Zatim Jasminova tetka Jasmina mladja zena,rodom iz Mrsica,kao i njegova nena,Hanifa Pasic.Hanifa je jos istog dana podlegla ranama,
u bolnici u Srebrenici.Jasmina sam sa jos jednim covjekom,koji mi je pomogao u deci odnijeti do bolnice.Tek tamo je bio pravi pakao,na sve strane na podu,na pomocnim lezajevima,na nosilima,u dekama lezali su ranjenici.Od vreiske i jauka prosto se ledila krv u zilama.Neki su
dozivali ljekare,ne mogavsi vise izdrzati strasne bolove. Ranjeni su molili da im odsijeku ranjene ruke ili noge.Vec se vidjelo dosta koji su podlegli tom ranjavanju,a u bolnicu su jednako dovozeni i ranjeni i mrtvi.Ljekari za koje su procijenili da nejmaju sanse za prezivjeti
jednostavno su ih ostavljali tu gdje jesu da umru,jer se nisu ni upustali da bilo sta poduzmu.Nakon sahat vremena saznao sam da je od granatiranja poginuo i moj zet (suprug od sestre)Safet Gobeljic,iza kog je ostala trogodisnja scerka Jasmina.Tog dana je poginulo 65 ljudi mahom civila.U vrijeme mog boravka u Srebrenici je bila teska situacija.Jos se sjecam da su zene i djeca isli na linije za vojskom nebili mozda kod pomjeranja linija prema neprijatelju ugrabili neso brasna saku soli ili malo kruha.Moj otac je u to vrijeme za sedam kila kukuruzna brasna dao 100 Dm.Sanitetskog materijala nije bilo
uposte,tako da su es najkomplikovanije operacije radile na zivo,(bez anastezije)Ova izjava je u potpunosti prenesena od jednog prezivjelog nevoljnika iz okruzene i zasticena zone Srebrenice.Sta tek imaju ispricati oni koji su cijelo vrijeme proveli u tom dzehenemu,pa i sam pad te tako dobro zasticene zone u sto se narod bio pouzdao.Ne ponovilo se.