Ovo je kratko sjecanje na mog ucitelja Kozic Milorada. Znam da je preminuo, mislim u toku rata, i ovim mojim kratkim sjecanjem zelim osvjeziti sjecanja na njega. Svi se naravno uglavnom rado sjecaju svojih ucitelja , jer su to prvi koraci u skoli u skolskim klupama. Bilo je tu dosta dogadjaja kojih se rado svi sjecamo. Moj ucitelj je imao jako dobar sistem da stimulise ucenike. Kada bi bio posebno raspolozen djelio bi petice kao iz rukava. Jednom mi se desilo da sam za jedan dan dobio 20 petica. Naime uzeo mi je svesku i onda na svaku stranicu napisao po jednu peticu. Malo neobicno ali je to za mene bio strasan stimulans. Bio je takodjer i strog kad je to trebalo. U to doba su ucitelji imali pravo sibati svoje ucenike pa je svaku katedru krasila po jedna sipka. Pored sipke je bila ponzata mjera klecanja u cosku a za one koji nisu ispisali zadacu ili naucili zadanu lekciju ostajalo se u zatvoru. Dakle po zavrsetku nastave kaznjeni su ostajali produzeno kako bi zavrsili ono sto su inace morali.
Jednom prilikom se jako naljutio na naseg kolegu Frganja Dragana. Naime ispao je neki nesporazum u kome je Dragan tvrdio da ga nije razumio a onda mu rekao ovako: “Druze ucitelju vi ste mumlali kao majmun pa vas nista nisam razumio”. To figurativo izrazavanje je Dragana kostalo mnogo batina a koliko je ucitelj bio iznerviran pozvao je cak i sve roditele da isprica sta mu se desilo. Rekao je da ako nesto ne poduzme nece zavrsiti samo kao majmun. Naravno to sve je ispalo tako komicno a i Dragan inace odlican ucenik nije mislio bas tako.To bijase djecija naivnost i bezazlenost.
Nas ucitelj kada bi ogladnio povlacio bi se pozadi u cosak gdje je stajao jedan ormar.Otvorio bi ga a onda se zaklonio vratima ormara i malo prezalogajio . Naravno prije toga bi nama zadao da nesto pisemo. Znajuci za tu njegovu slabost svi smo nastojali da mu ugodimo. Jednom prilikom me pustio da odem do kuce jer sam nesto zaboravio. Vracajuci se palo mi je na pamet da bi mogao za svoga ucitelja obezbjediti koji sendvic.Navratio sam do njegovog stana i onda njegovoj supruzi Dari slagao da me je ucitelj posalo po sendvice. Zena me je cudno gledala ali je napravila sendvice i ja sam ih donio u skolu.Ucitelj se jako obradovao i odmah se dao na posao a mi smo naravno svi krisom to posmatrali.
U zimskom periodu je posebno bilo interesantno.U svakoj ucionici se u cosku pored vrata nalazila po jedna “kraljica pec “. Tako se zvala.Lozilo bi se ugljem a to su radile cistacice koje bi povremeno dolazile i punile pec ugljem.Pec bi se usijala od toplote i cinila poseban ugodjaj. Nas ucitelj bi prinio stolicu pored peci,nama zadao zadatke, pa onda vrlo cesto i zaspao. Par puta je cak i zahrkao i jedino bi ga zvono probudilo.Mi smo naravno bili mirni koristeci priliku da sto bezbolnije prode cas. Bilo je dosta lijepih trenutaka i dozivljaja. Nas ucitelj nam je predavao tri godine a onda je unaprijedjen za inspektora. U cetvrtom razredu smo dobili novog ucitelja . To je bio Aksamija Asim.