AMIDJA ENO TVOJ SE AVDO OBJESIO O BANDERU DOLJE POKRAJ IGRALISTA.
SEAD MAKAS- RIKI.
Nekako sa jeseni, dok su radovi u polju bili u najvecem jeku , a mjestani zauzeti svojim poslom i brigama u selo doseli od nekuda neki Osman. Bijase mrsav, i malesan pa je vise licio na djecacica nego na odraslog muskarca. Bijase povijen malo u ledjima a kostunjav u licu valjda nesto zbog godina, a nesto zbog bremena teskog rada i zivota koji ga je kroz zivot pratio. Imao je dvije kcerke i zenu. Zena mu bijese krupne gradje i visoka, okrutna i okretna, snalazljiva i vrijedna. Pocese seljani da se sale na Osmanov racun , kako mu zena Tifa moze sa glave pitu jesti. Prica se da ga je cesto znala uzeti u naramak i odnjeti kuci, kad bi ga nasla kod nekog komsije uz rakiski kazan. Volio je Osman da popije, ali nije bio prgav, i nije nikog vrijedjao u picu. Nije se niskim nikad svadjao, ali se cinilo da glavnu rijec u kuci vodi njegova zena Tifa. Tako su bar pricale komsije u selu koje su malo bolje poznavale prilike, ovog bracnog para. Ostace zapamcena i sala na njihov racun, kad bi ih u putu neko nepoznat sreo, pa sa njima se upustio u muhabet, te bi uzgred upitao neko Tifu. Je li Boga ti a ko ti je ovaj mali. Na to bi se Tifa slatko nasmijala i odgovorila. Neznam ni sama, pokupih ga negdje na ulici, pa sad stalno pristaje zamnom i nikako da ga se kotarisem. Osman bi se tad crvenio, a i zacrvenio bi se i taj koji pita shvativsi da to bas pitanje i nebjese na mjestu, ali sta je tu je. Imao je ovaj bracni par i dvije kcerke, dvije prave, pravcate ljepotice . Ne zna se koja bijase od koje ljepsa i pametnija i vrijednija. Bile su obucene uvijek u iste haljinke, a duge crne kose bijahose spletene u pletenice. Za cas se pronjese glasine, kako su u selo pristigle dvije plahe cure, prave ljepotice, a kako se haberi sirili od usta do usta nevjerovatnom brzinom, tako su momci sa svih strana poceli cesce navracati i posjecivati selo. Nerjetko se je znala zametnuti i kavga malo nize Osmanove kuce, a bogami dolazilo i do tuca bijesnih momaka. Svaki momak imao je samo na umu, kako da zadobije povjerenje ovih ljepotica i da osvoji srce jedne od njih. Tako i mladjani Avdo prvi Osmanov komsija, od prvog dana se trudio da privuce paznju djevojaka na sebe. Bijase mladji godinu dana od mladje Osmanove kcerke , koja mu bijase prirasla za srce. Trudio se iz dana u dan da im pomogne, da ih uputi, sve sto bi zatrebalo stajao im je na usluzi. Avdo, sin Abidov bijase malo imucniji i bogatiji momak u selu od ostalih momaka, ali to nikad nicim nije pokazivao, sa svima se fino druzio i pazio. Otac mu Abid bijase posten covjek, vrijedan domacin i veoma mudar i pametan. Bijase organizator svih akcija koje se sprovedose u selu, napravise mjestani put, izgradise vodovod, napravise dom kulture i prodavnice, tako da se stvorise uslovi za bolji i lagodnijei zivot. Pored Abidove kuce bijase i proplanak, niko nikad nije sazno cija je to zemlja bila, mada su mnogi pricali da je to Abidov babo nanijetio da tu bude igraliste i da nikad taj komad zemlje nije htio ograditi, pa se dogovorise mjestani i tu napravise fino igraliste. Skupljala bi se tu omladina, bacala kamena s ramena, igrala lopte, prepricavala razne dogodovstvine i druzili se. A abid bi zadovoljan salio se i sokolio momke, te im uvjek dodijelio i po neki korisatan savjet. Dolazili su mjestani po savjete Abidu, on bi ih sasluso i svakog uputio na pravu adresu. Na tom igralistu Avdo je provodio najvise vremena, nekad nesto citajuci, nekad sutirajuci loptu, a nekad bi slusao price momaka o njihovim ljubavnim iskustvima, i hvalisanju momaka o uspijehu kod raznih djevojaka. Svaku rijec je slusao i upijao sve, dok neko nebi pomenuo njegove komsinice. Cim bi one dosle na tapetu ustojao bi sa zemlje otresao pantolone i pod izgovorom da ima posla isao pognute glave kuci. Na licu mu se vidjela ljutnja i bijes, kako bi najradije lupio tog momka, da mu vise nikad ne naum padnu njegove komsinice. Suzdrzavao se i izbjegavao konflikte, a u dusi je osjecao nekako prazninu, bio je izbezumljen, jer nije mogao nista uraditi da zaustavi momke da se hvala i pricaju o svojimj ljubavnim podvizima. Godina za godinom je prolazila, a Avdo svakim danom sve vise i vise poceo razmisljati o lijepoj Razi i nacinu na koji bi joj prisao i rekao da je voli i da zeli da mu ona postane zene. Cim bi u dvoristu ugledo Razu trcao bi do njene kuce izmisljao razne razloge, samo da je nesto pita i da je vidi. Zelio je da svakog trena bude u njenoj blizini. Svidjao se Avdo Razi, nije da nije, ali Raza je bila pravi alcak, voljela je da zavodi momke, voljela je da ih muci i da njihova srca truje. Igrala se je muskim srcima i osjecajima bas ko da se igra sa dvijema jabukama. Imala je momaka sa svih strana, bila je svijesna svoje ljepote i moci nad momcima, pa je to koristila do maksimuma. Posmatrao je to Avdo svakog dana ljubomorno iz prikrajka. Gledao je danonocno kako momci obilaze Osmanovu kucu, a srce mu se cijepalo od pomisli da Raza drugog voli i ljubi. Znao se je iskrasti iz kuce i sakriti na tresnju koja bijese ispod Osmanove kuce i odatle gledati sta se desava u avliji. Posmatrao je kako se momci svadjaju pod pendzerom koji je prije dosao, a onda bi se dogovorili da pitaju curu sa kim ce, pa onaj ko dobije korpu odlazio bi postidjen, a onaj kojeg cura izabere ostajao bi pod pendzerom. Svakog dana i svake noci to oblijetanje oko njegove kuce dodija i Osmanu, te nabavi negdje kera, kako bi ker plasio momke. A ne lezi vraze, momci pravi alcaci, pa nahrane kera, neki ga pripitome, jer su znali prici mu i prolazili bi nesmetano u avliju. Bilo je i onih momaka sto ih Osman prozva hrsuzima, jer su mu u vise navrata dali keru mesa namocenog u rakiju, pa onako omamljenog kera strpali u sepet i objesili na vrh tresnje. Kad bi ujutru Osman poceo traziti kera bio bi zaprepasten kad cuje njegovo tuzno cviljenje sa vrha tresnje. Posmatrao je Avdo sve momke i sve vise i vise ljubomora je obuzimala njegovo zaljubljeno srce. Mrzio je svakog momka koji se priblizavo Osmanovoj kuci, a pogotovu one koji bi ama i jednu jedinu rijec prozborili sa Razom. Odluci tako da se osveti jednom momku, koji nebijese iz sela, a njega je najvise puta vidio pod prozorom da asikuje sa Razom. I tako sakrije se jedne veceri tu ispod kuce, i dok se momak verao uz merdevine kako bi bio blize Razi zaleti se i obori merdevine, zacu se tup udarac o zemlju a merdevine padose, preko momka. Ne cekajuci da vidi ishod sta ce se desiti sa momkom, preskoci tarabe i uleti u kucu. Dugo je tu noc razmisljao o svemu. Pokusao je da zaspi, pa posto mu san ne htijede na oci, uze neki papiric i nesto napisa, onda opet izadje napolje. Napolju je vec bilo svanulo, pogleda po avliji Osmanovoj , tamo ne bijase ni momka ni merdevina. Vrati se u kucu i bi mu lakse, jer se uvjerio da je momak zdrav i ziv. Ponovo izvadi papiric iz dzepa pa nesto dopisa. Izadje u kuhinju i spazi majku i oca kako kafenisu, pozdravi ih uctivo i opet izadje vani, a onda pogleda u Osmanovu avliju i spazi Tifu kako trckara okolo kuce masuci rukama. Ne cekavsi ni casa, uputi se ka Osmanovoj kuci. Spazivsi ga Tifa placnim glasom upita. Da nisi sinko, koga sinico vidio oko moje kuce, da nisi sta sumnjivo primjetio, nema meni moje mezimice, nema meni moje Raze, ne znam ni gdje je ni skim je. Kad to cu Avdo obori glavu, suze mu navrijese na lice, nije vise slusao sta prica Tifa zaputi se pravac na igraliste. Ne prodje mnogo vremena kad u kucu Abidovu utrca placuci i pomazuci rodica Devla i jedva dolazeci do daha, poce da govori. Amidja, amidja eno tvoj Avdo dolje kraj igralistas objesio se o banderu. U kuci zavlada muk, tisunu narusi bolni jecaji majke Mejre. Abid ne mogase ni jedne rijeci prozboriti, skupise se mijestani, komsije i rodbina, selom zavlada neopisiva tuga. Policajci koji skidose Avdu sa vijesala, pronadjose cedulju na kojoj je pisalo. Halali mi Razo nisam mogo podjeijeti da gledam da te drugi, grli i ljubi, a ja te volim. Osta vijecna tuga u selu, osta ova istinita prica i osta zal za ne uzvracenom ljubavi, kao svijedok i opomena za sve zaljubljene.
SEAD MAKAS- RIKI.