NEMOJ BABO UBITI MAJKU.
Sead Makas u Ponedjeljak, Mart 7, 2011 u 8:30 poslije podne
Dugo ce se jos dugo godina, prepricavati i pricati ova prica, koja zadesi mirno i pitomo selo na domak Rogatice. Bas u tom selu bijahose dobri, posteni i vrijedni ljudi. Pravi domacini, koga svakog gosta znase docekati i ispratiti, sa osmijehom i rijecima dobrodoslice. Svi su se mahom u selu poznavali, bili su i rodbinski vezani , ma sto bi nas narod znao kazati svi su jednom dusom dihalai. Nikad se u selu niko nije na nikog pozalio, niti se pamti da se je neko sa nekim zbog neceg svadio. O svemu su se medjusobno dogovarali i druzili, jedan drugom pomagali, sve probleme sela zajednickim snagama rijesavali. Svi su nekako uspijevali da se o svemu lahko dogovore preko Velije, jer on bijase autoritet sela. Poslije oceve smrti brinuo se o majci, o sebi, o imanju, a uz to je i radio kao sluzbenik u jednoj firmi. Bio je ucevan, vrijedan, pametan, da bi ga svaka majka pozeljela za zeta, a svaka cura za muza. Bio je visok, ljepuskast momak, fino gradjen i kud god bi prosao mamio je djevojacke uzdahe i poglede. Volio je da se sali i na svoj i tudji racun, volio je i da sjedne sa drustvom. Od famelije je imao jos jednu sestru i brata, koji davno odselise u inostranstvo, i pokad kad bi ljeti navracali da obidju majku i brata. Velija je stizao da zavrsi poslove i kuci i na poslu uvijek na vrijeme i uvjek nasmijan i raspolozen. Na vece bi uz kahvu sa majkom po koju promuhabetio i smijao se uvijek na svoj racun zbijajuci razne sale kako bi oraspolozio staru Rasku, koja je imala jedno na pameti. jednu zelju koja joj je nagrizala utrobu, jednu misao sa kojom je lijegala i ustajala, da doceka da ozeni sina, da joj se unucici motaju oko nogu dok je jos ziva. Svaku noc je prvo onako sa oprezom izokola pocinjala sa tom pricom, dok joj jednom nije dozlogrdilo i otvoreno Veliji rekla sta je muci i mori. Dodija Veliji svakodnevno moljakanje majke i odluci da ode u susjedno selo, jer je poznavao jednu lijepu dijevojku i od dobrog roda. Tako pozva svog komsiju, prijatelja i rodjaka, sa kojim je momkovao, druzio se i isao u skolu da ode sa njim do susjednog sela. Momak po imenu Muamer bi zadovoljan i sretan sto bas njega od toliko rodjaka izabra da idu da mu isprose mladu te bez pogovora pristade. Te jednog dana odose i isprosise prelijepu dijevojku. Zaista je bila prelijepa da su joj sve cure koje bi je ikad vidjele na ljepoti pozavidjele. Mubera tako joj bijase ime, bila je vrijedna i pametna djevojka, svakog je postovala i sa svakim bi se lijepo i uctivo pozdravila. Bila je cutljiva, odgovarala bi samo onda kad je neko pita nesto, pa je i zbog toga bila draga svima. Odluci Velija tako da majci ispuni zelju, organizuje svadbu nezapamcenu, pozva sve rodjake i prijatelje, komsije i poznanike te odabra za kuma Muamera i svatovi odse po mladu. Nakom izvjesnog vremena, uz muziku i pijesmu u Velinu avliju stigose svatovi, poce igra, pijesma, nasta pravo veselje o kom se danima pricalo po selima. Kum se trudio da nikom nista nebi zafalilo stizao je do svakog gosta i svata, sa svakim po malo popricao. Brinuo se da sve bude u najboljem redu, uvijek motrio na momke sa strane da ne bi nedaj boze kakvu kavgu zametnuli. Sve je moralo da bude onako organizovano kako je Velija i zamislio. Velina majka bijase najsrecnija zena na svijetu, nije krila suze radosnice, falila je svoju snahu na sva usta zenama koje bijahose pristigle iz drugih sela. Svi na svadbi bijahose sretni, veseli i dobro raspolozeni. Uz muziku, igru pijesmu, mezetluke i razna pica svadba potraja duboko u noc. Pred zoru se narod poce razilaziti, pa u kuci ostadose samo domacini. Posla je bilo dosta, pa svi prionuse zajednickim snagama da sve dovedu u red. Dani su prolazili, a u selu se radili uobicajeni teski poslovi, na sve se moralo stizati na vrijeme. Raska pritisnuta bremenom godina i iz teretovana raznim seoskim teskim poslovima, poce se razboljevati. Sve je vise bila vezana za postelju, nego sto bi mogla nesto uraditi. Tako da svi poslovi padose na Muberu koja bijase u poodmakloj trudnoci. Mubera je morala stizati na sve i da sve bude uradjeno kako treba i na vrijeme. Nikad se ni nasta nije zalila, radila je i pomagala bolesnoj svekrvi, i za cudo bozije nista joj nebi tesko, jer su se njih dvije od prvog dana slagale, sto bijese rijedak slucaj u bilo kom drugom kraju. Nedugo za tim Mubera ode u bolnicu i porodi lijepu i zzdravu djevojcicu kojoj dadose ima Amela. Rasla je tako Amela uz nanu Rasku i majku Muberu, sirila rukice kad god bi ugledala babu na vratima, znala je da ce je uvjek obradovati sa nekim poklonom. Bila je to u pravom smislu rijeci jedna fina i cestita porodica. Ali svakim danom nana Raska je bila sve vise i vise bolesna, dolazili hecimi , predlagali lijecenje po klinikama, a nana Raska ni da cuje, neka sinko ako trebam da umrem umrijecu u svojoj kuci govorila bi i nedajuci nikom da vise je ubijedjuje o napustanju kuce i odlasku u bolnicu. Jednog jutra sin Velija zaviri prije odlaska na posao u nanin skromni sobicak i nadje majku mrtvu kako lezi na kaucu. Tuga se useli u Velinu kucu, a i citavo selo je tugovola za nanom Raskom jer su je svi voljeli, bila je pravedna i dobra zene, vrijedna i postena domacica. Pritekose komsije, rodbina i prijatelji u pomoc, te se organizova djenaza i sve prodje u najboljem mogucem redu. Kum Muamer i ovog puta se pokaza kao pravi prijatelj, drug, rodjak i komsija, ispracao je i docekivao svakoga i bio svimja na usluzi sta je god kome zatrebalo. Priblizavala se jesen, a poslovi pristizali, ljetinu trebalo sakupiti, vocke obrati, nesto pokiseliti za rakiju , a nesto za zimnicu, vidjevsi da Mubera nemoze sve sama uze Velija i nekoliko dana neplacenog te tako pomoze zeni da sve urade na vrijeme. Posto Muamer bijase zavrsio sa skupljanjem svoje ljetine i on priskoci u pomomoc svom kumu i rodjaku, kako bi sve bilo obavljeno u predvidjenom roku. I poslije obavljenog posla, zadovoljan Velija vrati se na posao a zena se posveti brizi, odgoju i vaspitanju dijeteta. Ali ne lezi vraze. Selom se pronjese glasine, da se Muamer sastaje sa Muberom, dok je Velija na poslu. Prvo je selo o tom saputalo, pa onda poce sve glasnije i glasnije da se prica i taj haber nekako doprije i do Velije. Dugo je Velija razmisljao dali je to istina ili nije, poznavao je Muamera, a znao je i svoju zenu, ramisljao, crv sumnje ga je svakim danom nagrizao, postajao je sve razdrazljivi, nervoza se uvlacila u njegov organizam, postao je nekak cudan, cutljiv, tih, za ne prepoznati Veliju, pricali su mjestani koji bi ga sreli i za nesto upitali. Kad bi prolazio pored komsija imao je dojam da mu se svi iza ledja smiju. I tok jesenjeg utorka Velija samo sto bijase zavrsio sa pecenjem rakije, opra kazan, opra se udje u kucu obuce se i izadje na avliju. Na avliji je jos stajala pletenka sa tek pecenom rakijom. Nasu jednu casu rakije i samo sto htijede da sjedne ugleda Muamera kako ide sokakom prema svojoj kuci. Zovnu Muamera da proba rakiju, na sta ovaj ne sluteci zaputi se njegovoj kuci. Usavsi u avliju pozdravi se sa kumom i rodjakom i sjede za veliki avlijski sto. Iznese Mubera kafu i nesto mezeta i vrati se svojim kucnim poslovima, na avliji ostase kumovi da razgovaraju. Pijuckali su i razgovarali o svemu i svacemu, a onda se Velija izvinu svom kumu rekavsi da ce se odmah vratiti. Otisao je u kucu i zadrzao se nekoliko trenutaka, a onda sa osmjehom se vratio i sjeo za sto, potegao malo rakije iz case i zapitao. Bolan kume sto me osramoti pred selom . Ne sacekavsi odgovor, izvadi pistolj te ispali dva smtonosna hitca u Muamarove grudi. Mladic pade glavom prema stolu, a Velija ga prodrma, vidjevsi da je mrtav udje ponovo u kucu i svrata povice, Mubera sad si ti droljo na redu i ispali u nju cetiri hitca, zena pade licem prema zemlji, a malena Amela potrca govoreci nemoj babo mamu ubiti nije nista kriva i pade preko mrtve majke placuci. Cuvsi pucnje komsije potrcase prema Velinoj kuci, on uze kaput sa civiluka iz kuhinje i zaputi se niz selo. Neko od komsija pozva i hitnu i policiju i zaista stigli su sto su brze mogli. Rodica Nafa odvede malu Amelu svojoj kuci da dijete negleda ove stravicne prizore. Posto je Velija imao sirok krug prijatelja i poznanika, pricalo se da je vec dugo planirao i pripremao se za ovoj zlocin, te da je preko svojih ahbaba vec bio pribavio dokumente sa tudjim imenom. Tadasnja policija do duse tragala je nekoliko dana i vidjevsi da od Velije nema ni traga ni glasa ko da se umorila i odustala od gonjenja. Ni do dan danas niko nije saznao gdje je i pod kojim imenom se Velija krije. Ostace neopisiva tuga za dva mlada zivota, ostace zalost vijecna u selu za dva vrijedna mijestana, a ostace i tajna koju ponesose sa sobom Muamer i Mubera, koju nikad niko nije mogao dokazati, da li su oni zaista bili u vezi ili je to bio samo plod maste jedne bolesne komsinice.
SEAD MAKAS- RIKI – 07-03-2011 KEBEK