A V D A G A
Split je imao Miljenka Smoju i Borisa Dvornika,Sarajevo Zuku Džumhura i Enku Mehmedbašića,Beograd
Minimaxa,a mi Avdagu.Šeret bosanski.Sa našim začinom.Proći čaršijom,a ne sresti Avdagu je bilo,pa gotovo
nemoguće.Lična karta čaršije.Mogo i sa starim,ko i sa djecom.Avdagin je bio svako,ko je volio vic.Ko je znao
primiti i davati.O njemu je najteže pisati.Ko ježa u golim rukama nosati.Bocka na sve strane.Ako si čuo galamu
pionira i brkatog čoju među njima,da mu dovikuju,znaj da je to bio Kočija.U jednoj sekundi razdraganu djecu
pretvara u veoma zabrinutu.Stane Avdaga ili ti Kočija ili Ab,a sve je to jedan isti čojo,pred okupljenu dječicu
i počne:
-Hajmo,brz odgovor na tri pitanja.Ko odgovori čokolada.More li?Dobro.Pazi vamo:
-Šta je teže:Kila vune ili kila olova?
-Kila olova!Djeca bez stanke i uglas.
-Stan,stan malko.Promućkajte glavicama.Hajde.
-Kila vune.Dječica opet.
-Isto! Ubaci neki žućo sa četkastom kosom.
-E ne pika!Fulili ste.Tek od treći put.Ništa.Matematika slabo.Hajmo drugo pitanje.Važi.Idemo.
-Što je dim bijel?
Ćeškaju se dječurlija,došaptavaju,ali odgovora nema.
-A koje je bilo treće?Reci nam.Molimo te.
-Dobro.Evo ga.Vita jela zelen bor želim brzi odgovor:-Zašto kriška namazana marmeladom uvijek u prašinu padne
na marmeladu?Haj sad.Da čujem!
Zbunjena djeca počnu prčiti usta,šaputati i uzdigivati obravama i ramenima.Ab im prekine muku.
-Hajte kući pali ste.Bolje učite.Slabo ovo danas.Opet ću vas pitati.Pozdravite učiteljicu.Njoj ću dati čokoladu.
-A šta ćemo reći?
-Veliki pozdrav od onog brke sa ćaršije.Znaće ona.Hajte.Kiflaj sad.
Poslije Miće i Mute,bio i osto najveći zaljubljenik motora u ćaršiji.Pa i Kvava donekle.Avdagu si mogo vidjeti da
vozi i one dobre,moderne,jake,a i one što se deru ko da idu trista na sat ,a idu jedva trideset.Ponekad bi na
tekme dolazio na onom Lidinom mopedu.Kad su motori u pitanju,kod Kočije nije bilo ćesmeka.
Jednom su Mutine neke trofejce motore osposobili i takmičili se na rogatičkom moto-krosu po Ptičijaku.
Zajedno sa Dudom. Možda je još neko jurco,ali se ne sjećam.
Onog nekog Slovenca,što je bio glavna faca u Jugi,izbacili iz trke.
Motori,i glavni i rezervni ispali iz igre.Slovenac otišo sav utučen iz Roge.Nikad mu nije bilo jasno šta ga je snašlo.
Jednom u vožnji prema Rogenburgu ,meni to na um palo i pito Avdagu, kako se to mogla desiti.Kaže Avdaga:
– Spuco ga šećer.A vala se puno i kofrčio.
-Pa kako šećer!Vozio je onaj slovenac,ali motori zakazali.
-Spuco ga u rezervar?
Odmah sam skonto da je nekom šeretu platio da to odradi.Nije mu dao da se folira u našoj ćaršiji.Moro je znati
da su taj dan on i Duda glavne zvijezde.
-Što se nije raspito sveznajući slovenac đe je došo!?Austijski konjušar.
Druga velika ljubav je mikrofon i dobra pjesma.Uz jednu falinku.Ne voli učiti tekstove.Mrsko mu.Zato mu je
„Omer beže“ najdraža.Zna je napamet.Zato i žmiri dok je pjeva.Ko horo.Pjeva i arije.Ko Pavaroti.Kad podigne
visoko,sve fleke sa duvara otpadaju.Sjećam se da nam je jednom kod Čiće pjevo meksikanske.Dvije riječi smo
ufatili,a ono ostalo?Ako i on zna,Bog me ubio.A lijepo zvučalo.Što jes,jes.Pitko.Ahbabio je najčešće sa Ćojom,
Somom,Taletom,Nedimom i Jakim iz Gračanice.Sa pojedinim i u školu išo.I tada nije mogo bez vica i
gega.U ono doba Avdaga i raja nisu imali prilike puno ganjati slatkiše.Al bilo tikve.Glavna zanimacija bila
košpice.Kako je on dolazio iz Zakule,bilo toga pored Rakitnice,sijaset.Svi se navikli da Ab donosi košpice.
I muško i žensko.Avdagini džepovi se pretvorili u samoposlugu.Kako ko nalijeto,rukom i u džep.Po košpe.
Počelo ga to malo i nervirati.Jedan dan kad je tebalo ići na izlet,obuko pantole bez džepova.Okupili se pred
školom.Rano jutro.Svi još bunovni.A ona ti se Lejla zatrči i pravo u samoposlugu po poznati proizvod.
Brže je ruku izbacila,nego što je ubacila.Prosikta:-Papane bezobrazni,onaj pljevljanski!
Avdaga se zavratio od smijeha.Kad se malo pribro pitala ga raja:
-Šta bi Kočija?
-Ništa.Tražila košpe,a naletila na suncokret.
Njegova generacija sei danas smije Avdaginim košpicama.
Osto je vjeran motorima.Sipa im gorivo ko pumpar.
I naravno pjeva.
O našem Fazlinoviću bi takođe mogli u nastavcima.
22.juna 2011.godine.
Aci Tagor 1414
P.S.Dužan sam Avdičeviću Mustafi možda i priče u nastavcima.Obično kažu,da iz veselih ljudi stoji težak život.Mustafa ga bijedi vicom,gegom,satirom.Mujo oprez!Čuvaj se šećera.
Aci Tagor 1414