Jos jedna knjiga na temu rata u Bosni i Hercegovini, napisana od autora kome je ovo prvijenac. Raduje cinjenica da se ljudi odlucuju napisati svoja iskustva , dozivljaje iz rata koji je iza nas, i time dati doprinos da se slikovito dokumentuje ono sto se u toj agresiji desavalo. Ova knjiga je posebno vrijedna jer opisuje predratno stanje rata koji se desavao a da mnogi od nas nismo ni bili svjesni toga. Tada nam se govorilo da rata nece biti i da ne trebamo imati strah. Neki ljudi su bili svjesni sta dolazi , i za to su se spremali u granicama svojih mogucnosti a i situacije koja nije bila nama naklonjena. Taj period predratnih priprema, tajnog naoruzavanja patriota iz kojih ce se kasnije formirati Armija BiH , nije siroko dokumentovan pa je svaki pokusaj u tom pravcu zlata vrijedan.
Ova knjiga “Za spas duse bosnjacke” od autora Halida Dinarevica je upravo jedna od takvih, koja nam rasvijetljava upravo taj period o kome se malo zna i o kome je malo napisano. Knjiga je vise dokumentaristickog tipa ali se takodjer mora priznati da se kroz njen sadrzaj prozima i umjetnicki izraz kojim se pokusava opisati nas bosnjacki mentalitet. Time je Halid pokazao da je svaki pokusaj da se dokumentuje taj dio nase istorije , vrijedan paznje i trazi od nas citalaca da izrazimo jednu dozu zahvalnosti za ucinjeni trud koji ce tek u buducnosti, kada ovo budu citale buduce generacije, dati svoj pravi efekat.Evo jednog navoda iz knjige koji me posebno odusevio svojom jednostavnoscu konstatacije i njenom tacnoscu:
[b]“Dugo sam sutio, ne samo zbog opasnosti koju prodjosmo, nego i zbog toga sto zamjenik komandira trebinjske policijske stanice, koji je bio na doceku nase ekipe u svojstvu jednog od predstavnika nove lokalne uniformisane vlasti, okrenu ledja na moj pozdrav. Bio je dijete Crnogoraca, partizana, penzionisanog viseg oficira i bio mi je jedan od drazih drugara, sad me nije ni pogledao, kao da se radi o nekome koga nikad u zivotu nije vidio. On se, dakle, u toku nasih cestih sluzbenih i nesluzbenih kontakata ismijavao mom iskrenom prijateljstvu, a ja, zbog otvorene i naivne bosanske duse, nisam mogao to prepoznati. “Koliko li me jos takvih prijatelja okruzuje”, pokusavao sam tada spoznati.
Cesto sam razmisljao o takvim i slicnim situacijama i uvijek je to za moju bosansku dusu bilo vrlo bolno i tesko. U takvim trenucima strasno sam bio ljut na taj dio moje licnosti. Ljut zbog stalnog ponavljanja sudbine Bosnjaka, ali, ipak, ponosan sto sam, Bozijom odredbom jedan od sinova odabranog naroda. Odabranog ne zbog neke nadnaravane sposobnosti nego zbog toga sto sam shvatio da je taj narod sposoban da vjecno oprasta, ali ne kad je slabiji i kad mora, jer to za njega nije oprastanje, on oprasta i kad je jaci. Oprasta prijatelju i dusmaninu i domacem i jabandjiji, vjecito unistavan, a vjecito postojan. Ni istorija nikad nije rekla istinu o Bosnjacima i prema njoj uvijek su neki drugi narodi stradavali i uvijek su neki drugi pisali istoriju, a mi kao da nikad nismo ni postojali. A, tu smo i, evo, pogledaj nas, kao da opet nanovo izranjamo odnekud iz historije, za koju ti jadnice i ne znas i opet cemo, suftovi jedni, biti u stanju da oprastamo, bez obzira sta ce se desiti sa nama, jer mi ne mozemo drukcije, jer mi smo stvoreni kao opomena covjecanstvu i mi cemo uvijek pobijediti.” [/b]
Takodjer pasus u kome otac prihvata sudbinu, Allahovom voljom propisanu, za gubitak sina jedinca koji prezivi rat u prvim borbenim redovima a pogide neposredno poslije rata u saobracajnoj nesreci.
“Bog mi ga dade, Bog ga i uze. Mene nije htio. Bog uzima koga hoce, i kad hoce, … sta ja tu mogu. “
I to smo mi, Bosnjaci
Takodjer koristim priliku da se zahvalim Mahiru-Mahi koji mi posla svoj primjerak ove knjige direktno iz Amerike i priusti zadovoljstvo koje covjek osjeca poslije lijepe procitane knjige. To zadovoljstvo je jos vece kad se zna da je ova knjiga izdata u samo 500 primjeraka, a nije mi poznato da je dostampavana, i da sam ja jedan od tih sretnika koji je imao priliku procitati je. Nadam se da ce i medju vama biti takvih sretnika koji ce ovu knjigu nabaviti i procitati.