Ovo javljanje cu poceti sa nekoliko veoma lijepih recenica naseg Keme koje je napisao na staroj nam stranici i koje se mogu, bilo gdje i bilo kad na ovim nasim stranicama, primijeniti.
[color=#000080]„ U ovoj i vakoj nam rogatickoj avliji za svakog ima mjesta.A mjesta je bukadar.Uberi cvijetak tamo,omirisi i opij se pupoljcima vamo ,zalij djule uz tarabe,OCISTI zakorovljenu kaldrmu od bjelutaka sto vodi miruhu i svaki dan imas Dan.Suncan,veseo.
I Pjeva.Pjeva nase aksamske pjesme.Rogaticke.A ovu nam NASU avliju valja njegovati….“[/color]
Hocu samo potvrditi da trebamo malo vise razumijevanja jedni prema drugima, pogotovo prema onima koji su tamo daleko, ostavljeni sami sebi i svom vlastitom prezivljavanju.
I bice ovdje jos povratnickih prica i lijepih i sjetnih…. I pisacemo ih i nadalje i mi koji svratimo jednom godisnje dolje i oni koji se svakodnevno tamo za goli opstanak bore.