Ne potrbno je raspravljati oko ovoga.Jedno je rat,rusenje dzamija i svega ostalog sto podsjeca na muslimane,i sad mir kakav takav i dokazivanje moralnih i dusevnih obaveza.Ljudski je pomenuti svakog ko je ucestvovo na bilo koji nacin u izgradnji dzamije,a i duznos i obaveza nikad ne zaboraviti zasto se ta dzamija morala ponovo praviti.Znam u jednom mjestu,gdje su srbi pored svakodnevnog rada na dzamiji,obroka,materijala,iskupili i novcanu pomoc?Zasto su isli do te granice?Jeli svijest cista i srce samo reklo da se pripomogne u izgradnji te bogomolje,jer je uvjek tu bila i potrebna je njenom narodu???Ili je skidanje grijeha sa sebe,da se pokusa oprati i prikriti krivica pojedinca??Znaju oni,savjest njihova…a znamo i mi,ko je iz kojih razloga tu.Nebih vise o ovome,ni da pridajem bilo kakvu vaznost,dao struju i nekaje,da ne dirase u dzamiju nebi ni njegova struja trebala,a bila je ondje dzamija mnogo prije njegove mesare.