–
Proljeće
Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kad mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,
Rodiće se mlado proljeće!I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok što baštom krivuda.
Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti peharom,
Da probudi srca što ljube i gore…
Zato nemoj draga da te san obrva!
Dođi, i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore!
A. Šantić
