–
Kamena riječ se odronila
na moje grudi, žive, znaj.
O,ništa, već sam spremna bila,
i s tim ću nekako na kraj.
Ja imam danas posla puno:
Ubiti treba spomena jad,
i treba, srca kamenoga,
naučiti se na život sad.
No, neka šumi vruće ljeto
ko praznik pod mojim prozorom.
Ja sam odavno slutila sve to:
Svjetlucav dan i pusti dom.
A.Ahmatova