POVIJEST OTADZBINE
Evo te gledam zanesenim okom,
Pov’jesti drage domovine moje;
Srce mi strepi a desnica drsce,
Stranice svete prevrcuci tvoje-
I dusa mi se,puna postovanja
Pobozno svakoj tvojoj rijeci klanja…
Na javor’guslam’u najsladem zboru
Tebe su vile moga roda vile
I svaki spomen proslosti nam slavne
K’o svet amanet u te su nam slile,
Da svojim zarom sred nasije’grudi
Stari nam ponos i vitestvo budi.
O knjigo slave!Ja u tebi vidim
Junackoga Tvrtka i sve svoje prede,
S handzarom ostrim u desnici ruci
Ponosnoj Bosni kako brane mede-
I poput smelih divova i lava
Prsima stite svoje stara prava.
Ja vidim na tvom uzvisenom listu
Sva ona davna neumrla djela,
Sto ih Sokoli,Pijale i Tire
Stvorise,kad su uzdignuta cela
Najvecem carstvu na kormilu bili
I krv dusmansku potocima lili.
Ja vidim kako vrh krseva nasih
Sunasce zlatne slobodice sije,
Junacka seka kako bratu svome
Niz junacka pleca turu-percin vije,
A dicna mati svog jedinca hrani,
Da Bosni svojoj cast i ponos brani.
Ja evo vidim sve krvave vojne
I bojna polja i britke handzare
I alaj-bajrak, sto se nebu vije
I toke,sto se na sunascu zare
I bijesne ate,sto ko vihor lete-
Ah,vidim svega iz proslosti svete.
U tvome krilu!Tobom zaneseno
U grudima drsce mlado srce moje-
Zivijem zarom cjelivat bi htjelo
Tvoj svaki redak,svako slovce tvoje;
Na tvoje listove dusa mi je pala,
O sveto nebo mojih ideala!
O nase slave ogledalo vjerno!
Daj mome rodu putovoda budi;
Svoje mu vatre ulijevaj u dusu,
Svojijem dahom nadahni mu grudi,
Pa sv’jestan tebe neka smjelo brodi
Svojemu spasu i sv’ojoj slobodi!
Zahrdo handzar dok o klinu visi
I svoju proslost pokopanu sniva,
Moj narod neka laganijem perom
Buducnost ljepsu na tebi osniva,
U tebi gleda ideale svoje,
Povijest drage otadzbine moje!.
Musa Cazim Catic