. Borci kao sanjari
Gleda spomen – ploce na njima imena šehida
Radije bi da je s njima, jer danas umire od stida
Tragovi rata po tijelu, ožiljci ostali na duši
Nervoza i strah, guta tablete jer ga guši
Ruke mu drhte, nacinje drugu kutiju Drine
Hvata se za glavu, i sjeti se krvave Drine
Hrabrost bosanskog mladica, majcine molitve i suze
Sedamnes godina ima, novi ljiljan pušku uze
Od istocnog bedema, sve do Krajine ponosne
U elitnim je jedinicama ne da nikom Bosne
Pa najvažnije noci, kad je slavio punoljetstvo
Jedinica u okruženju, on ne pomišlja na bjekstvo
I nije bilo torte, samo krv, krici, rane
Umjesto slavlja gled’o je mrtve jarane
Pa krvav leži u krevetu, a nije nocna mora
Geleri po cijelom tijelu, to mu je najgora zora
Pa je gled’o i suze njegove uplakane djevojcice
Što ga je grlila, u kolicima ispred bolnice
Ali bosanski ponos, inat, a on mlad i lud
Nakon par mjeseci opet je poletio labud
Hladnoca, snijeg, borac s puškom u rovu
Sa maštom o kraju rata slavi godinu novu
Cetiri godine pakla, uništena mu mladost
Djevojcica ga ceka, to mu je jedina radost
Došao nepravedan mir, bolji je nego rat
Ali cut cete, posle rata još gori je rat
…
A danas…sjeca se krvi i rata
Rovova, šuma, detonacija i granata
Kida ga nepravda o svemu bi progovorio
Zna da se za ovakvu Bosnu on nije borio
Bosna je raj za politicare, a pakao za borce
On je gladan, a oni na Poljinama dižu dvorce
Nije se borio za njihove velike plate i dnevnice
Za ku sedmice, i na Bjelašnici vikendice
Oni ljetuju u Antaliji, krstare po Mediteranu
Borac ponižen ide pred kuhinju po hranu
Usvajaju zakone pa ga šalju na revizije
Nove komisije utvrduju jel ratov’o ili nije
Ovi vještacki borci danas mu kidaju živce
A Bosnu branili na brdima Njemacke i Švice
A on umjesto plate, broji rane po tijelu
Radio bi kao portir, ali ni zato nema štelu
A mali sin mu zna da babo para nema
Njemu za izlet u Travnik 10 maraka treba
Teško žive oni, al’ ne razumije to dijete
Ne zna da njegovoj mami trebaju tablete
Pa babo bio borac, prica to mama sinu
Nije krao u ratu nego branio domovinu
Ko su borci šta je vlast on to ne shvata
Ne zna kako je kad babo pukne od rata
Onda znoj, strah, nervoza, ratne slike
PTSP ga drma cuje od saboraca krike
Najbolji sinovi Bosne danas tiho odlaze
Ne mogu podnijeti sve poslijeratne poraze
Zato bataljon boraca danas šaptom pada
Ne ubija ih oružje, nego politicari i nepravda
Rat im uzeo zdravlje, vlast prava posle rata
Borci nestaju skokom sa najvišeg sprata
I on je uzeo pištolj, na sljepocnicu prislonio
Od poslijeratne bitke vec je se umorio
Pa se sjeti svog zlata, svog sina osnovca
Nece zbog gadova djecak izgubiti oca
I nece…