Ne plači, zlato!
Ne plači mi, zlato, samo munja sijeva,
ma, začas će proći i taj pljusak kiše.
Slatko mi snivaj dok ti mama pjeva
i ničeg se ne boj, ne dršći mi više!
A kad se probudiš, sunce će se smijat’,
pred skloništem pjesmu započet će ptice
i novo će gnijezdo tu, na brezi, svijat’.
Daj da mama vidi nasmiješeno lice!
Ne boj mi se, srce, to običan je grom,
ma, nikada više neće biti rata!
Savit ćemo gnijezdo, naš novi, topli dom
gdje bio je prije, čim vrati se tata.
Ako nam se, ipak, naš tata ne vrati,
dvostruku ću ljubav svom anđelu dati!
© Ivica Smolec, 17. siječnja 2010