Ovu pricu smjestih ovdje u Podljun a kako i nebih kad se radi o podljuncadima.:)
Autor: Zambi
Rogatica, utorak 14.07.2009.godine
lihici u Rogatici nakon toliko godina
Vrijeme je godisnjih odmora, vrijeme kad ljudi idu prema moru, planinama, da odmore dusu, da zaborave tesku savakodnevnicu. Ima ljudi koji odlucise da posjete svoj rodni grad a susret sa njima je uvijek veliki dogadjaj. Moj susret sa Fikrom, Kazom, Arminom Mehmedovicem, Samirom Kulicem je zbilja nesto sto je za respekt i pamcenje.
Ali ovaj susret koji se desio danas i dok pisem ove rijeci pod velikim sam dojmom i impresijama. Vrlo je tesko napisati i iskazati svoja osjecanja, srecu i zadovoljstvo.
Danas sam nakon 18 godina sreo i vidio naseg sugradjanina iz Podljuna Zijada Lihica, sina rogaticke legende rah.Avde Lihica-Lambe.
Nekad negdje zapisah da je ovaj svijet cvijetna basca, jedan cvijet jedan zivot, jedan miris jedna sudbina. I tako je to potvrdjeno u mnogo slucajeva. Tako je ova prica upravo na tom fonu.
Stigao je nas Zijad sa suprugom Curom rodj. Karic, mojom komsinicom iza Hrida, sa svojim sinovima Elvisom i Kemalom. Odusevljen sto je nakon toliko godina dosao u svoj rodni grad, svoj Podljun, da zijareti mezar svoje majke rahmetli Djule.
Mnoga mi je pitanja postavio na koja neznadoh odgovoriti. Dok smo razgovarali, evocirali uspomene iz djetinjstva, nase mladosti, njegovi sinovi Elvis i Kemal su isli i setali Rogaticom. Iako su rodjeni u Rogatici nisu znali mnogo o svome gradu pa su dosta vremena ostavili obilazeci ga, jer su kao mali otisli iz svoga grada mnogo daleko. Ovaj nas susret su iskoristili da sto vise saznaju o rodnim gradu i rogaticanima. U jednom momentu momcina Elvis se obrati svojoj majki Curi sa rijecima:
Moja mama, kako su babo i Zambi isti ko da ih je jedna majka rodila, vidis ti kako oni pricaju i nadopunjuju se i imaju iste pokrete ruku i nogu i isti smisao za humor.
Elvis je bio iznenadjen takvim stvarima i onda su mu roditelji objasnili da smo skupa rasli i da se super dobro poznajemo.
Djeca su svoju dusu napunila i puna utisaka nas pustila da dalje mi stariji razgovaramo upijajuci svaku nasu rijec.
Prvo sto je Zijad primjetio je da nema rogaticana puno, da su u carsiji nepoznati ljudi, dosli igrom sudbine kao sto je i on tom igrom dospio sa svojom porodicom u Ameriku. Za par sati koliko je trajalo nase druzenje je proslo tako brzo kao dlan od dlan. Bile su tu zgode i nezgode rogaticke raje, a bilo je i suza za izgubljenom rajom. Moram se vratiti, kosti mojih rahmetlija me opominju, moram naci amidju rahmetli Lilu Ima jos dosta toga sto za svoga zivota treba da obavim u svom Podljunu, govori Zijad drhtavim glasom.
Znam da je Zijad bio emotivac ali konto sam da je udaljenost od rodnog grada, novi nacin zivota, vremenska distanca promijenila mog jarana iz djetinjstva ali nije, prevario sam se.
Prosle godine 28.06.2008.godine bila je dzenaza njegovoj majki Djulesmi (Djuli) na mezarju Zahrid. Nije mogao da dodje ni on niti stariji brat Muaz da sahrane majku ali eto bila je sestra Maida i obavila sve to kako je trebalo i ovom prilikom se zahvaljuje svojoj Majdi svom zetu Lali i iskrenom prijatelju iz Cacka Milisavu. Sto ti je sudbina nas cetvero djece na cetiri strane svijeta govori Zijad i nastavlja:
Ako Bog da 23.07.2009 godine cemo podici nisane nasoj majki Djuli i obiljeziti njen mezar da se zna gdje lezi izuzetna majka, majka heroj, to je nas dug i dok zivimo vodicemo racuna o svojim rahmetlijama. A tu obavezu cemo prenijeti na ova mladja pokoljenja da nesmiju zaboraviti svoj korijen i svoje rahmetlije. Da dragi Allah daa da moja majka i moj babo rahmetli uzivaju u dzennetskim ljepotama.
Amin
Ovom prilikom selami i pozdravlja svoga brata Muaza i njegovu porodicu u Americi, sestru Zehru u Njemackoj, sestru Maidu i njenu porodicu u Cacku, porodicu naseg prijatelja Milisava, kao i sve rogaticane razbacane sirom dunjaluka.
Dosao je Zijad sa svojom porodicom da nas posjeti, dosao je da rijesi problem sa licnim dokumentima, dosao je da preda dokumentaciju za rekonstrukciju kuce u Podljunu. Ne mislim ja nastavlja dalje Zijad u Americi umrijeti, jos koju godinu i ako Bog da u svoj Podljun u svoje, na svoje.
Ispratih svog jarana iz djetinjstva sa porodicom put Sarajeva ali vec sledece sedmice je novi susret…:)
Tanja Suvalija i porodica Zijada Lihica (Zika)
Zika
Stariji sin Elvis (lici na babu nekad)
Mladji sin Kemal
Lihici na rucku u Rogatici
:)