Opet Gorazde pa Bijele Vode…
Gorazde, petak 07 maj 2010
I tako poslije ugodno provedenog jutra i ranog poslijepodneva u Rogatici poselamismo se sa svima pojedinacno i krenusmo dalje nasom zacrtanom rutom za danas. U Rogatici nam je bilo tako lijepo da nam nista vise nemoze pokvariti ostatak dana. Jedino nas moze i dalje drzati taj prelijepi osjecaj ljepote, druzenja i muhabetaa sa nasim povratnicima a i onima koji su dosli kao i mi naobdan posjetiti rodni grad. Naravno najljepse u Rogatici je petkom jer se sjati nas narod sa svihu strana…
Moji saputnici ne kriju odusevljenje i svako malo cujem kako nisu pretpostaviti mogli da je Rogaticki krajolik tako lijep i pitom. Susta suprotnost samom gradu koji izgleda nekako sablasno i pusto bez velikog broja naroda koji je tu zivio to ’92. Vicem im da pokusaju zamisliti carsiju punu naroda i neporusenu i dobice osjecaj kako je i sam grad nekad bio lijep…
Uzivamo vozeci se kanjonom Rakitnice, Prace pa onda uz Drinu prema Gorazdu. Uz put im pricam o mojim dogodovstinama iz ribarenja, kad bi isli biciklima na bazen u Vitkovice, asikovanjima u Kukavicama, na Ustipraci. I ne mogu a da nespomenem kolko sam kao skolarac sa rajom utovario kamiona sljunka na Praci kod Mesica ili pijeska na Drini dole prema Medzedzi. Malo vise potegnes ali dobar dzeparac zaradis…
Stizemo u Gorazde i odmah se primijeti puno naroda po ulicama, zivot grada, carsije sto moji saputnici i komentarisu. Prijatno su iznenadjeni ljepotom i sirinom Gorazdanske kotline. Naravno svemu tome doprinosi zelena Drina velikog vodostaja kao i plavetnilo suncanog dana.
Ostavismo auto i krenusmo u obilazak grada. Naravno djeca hoce prvo da vide taj cuveni hotel u kom su nocili famozni Angelina i njen Bred. Onda polahko preko mosta put Omladinske pa skrenusmo u nju da osejrimo u debeloj hladovini pored plahovite Drine. Lijepo nam i nezurimo nebil dobro ogladnili za ranu veceru kod Pede na Bijelim Vodama. Naravno gode mi lijepe rijeci i komentari o ljepoti moje Istocne Bosne…
Kad smo se zadovoljili lijepog Gorazda krecemo put auta i onda navise prema Bijelim Vodama, sto bi rekli starim putem za Rogaticu. Naravno zaustavljamo se na Rorovima i obilazimo spomen obiljezje poginulim braniteljima. Dok obilazimo spomen obiljezje pricam mojim saputnicima o ratnim desavanjima u i oko Gorazda. Naravno pricam i o akciji na Zebinoj sumi u kojoj sam i saam ucestvovo sa nasim Rogaticanima pod komandom naseg legendarnog komandanta Pede, kog ce eto jos danas imati priliku i licno upoznati. Nastavljamo dalje pa se opet zaustavljamo na spomen cesmi poginulim Rogaticanima koju su podigli nasi saborci Rogaticani…
Stizemo na Bijele Vode i imamo srece pa nas docekuje nas Peda. Selamimo se i on odmah prepoznaje mog badzu Kemu. Zacas kroz pricu utvrdise odakle se znaju i gdje su se sretali u ratnom vihoru agresijom pogodjene nase Bosne.
Tu su i Pedini roditelji dosli da se okrijepe u ovoj Vazdusnoj Banji. Sa starim Husom nacinjem dosta prica iz stare Rogatice i mogli bi tako kolko hoces da nezamirisa ukusna hrana sa rostilja izijesana mirisom Srneceg paprikasa, kog se obilato napucam samo ako mi se ukaze prilika. Podsjeca me na sretno djetinjstvo iz vremena kad se babo rahmetli vraco iz lova sa punim ruksakom…
Posebno se obradovah kad se na vratima pojavi nas Pajki kog nisam vidio od nekad poslije rata u Sarajevu. Nas Pajki ima zdravstvenih problema i za stalno boravi tu kod Pede na Bijelim Vodama. Kao stari majstor tu se pomalo bavi raznim poslicima a i poslovima Bogami kad sam vidio koliku je napravio natkrivenu ljetnu bastu. Moze stati hejbet stolova i jos svasta nesta.
U neka doba se poselamismo sa nasim domacinima i sretno umorni krenusmo nazad kuci u Hadzice…
Sumeja i Alis ispred hotela Behar u Gorazdu
Dedo Mumin, Dina, Alis, Sumeja, Esma i ja
Kemo, Dina, dedo Mumin, Esma i Alis
Ja i Pajki
:)