Utorak 3. juli ’07 – Sarajevo i Brdzani (Konjic)
Danas ce biti oblacno bez kise, temperatura 30 stepeni.
Sjedimo pred kucom kad dodje Kicho, sin od Mutine sestre.
Pita za Rusmira, da idu igrati turnir u malom fudbalu u dvorani,
kako su se i dogovorili.
Kad mu rekoh da je Rusko u Ahatovicima skroz se rastuzi.
Bijase mi ga zao i odlucim otici po Ruska.
Dok sam otiso i malo se zadrzo sa njima u dvorani bijase vec pola dvanes.
Odatle odem kuci po Esmu, Sumeju i punicu jer smo se dogovorili da budemo u dvanes sati kod strine Zejne u bolnici na Kosevu.
Stigli smo na vrijeme i proveli jedan sat sa njom na klupi pred bolnicom.
Naiso je i doktor Beno pa sam i sa njim prelomio dvijetri.
Nisam ga htio zadrzavati jer je ipak na poslu.
Odatle pravac Brdjani, selo s lijeve strane prije Konjica,
kod badze i svastike.
Sestre se fino izljubise a badze muski pozdravise.
Provedosmo citavo popodne kod njih.
Navratise i badze Keme brat Munir, amidzic im i komsija Zijo.
Tog im amidzica rodila nasa Rogaticka, tacnije Ramovicka iz Seljana.
Ona je poodavno umrla, a ni on nije dugo bio u Seljanima i Rogatici, tako da o tome nismo mogli puno pricati.
Zijo kamiondzija privatnik, veliki saljivdjija,
pa se ismijasmo sto nismo odavno.
Dogovorismo se sa Munirom da okrenemo razanj.
Nismo odredili tacan datum, nego kad mi dodjemo ponovo za koji dan.
Danas smo dosli samo naobdan da se vidimo.
A kako su vrucine eto nas brzo, da provedemo koji dan na Neretvi i na Borackom jezeru.
Kad smo se vratili kuci u Hadzice iskupila se ekipa,
i sijelilo se zadugo pred kucom.
Srijeda 04. juli ’07 – Vitez i Alipasino (Sarajevo)
Jutros sam dobro poranio.
Vrijeme ce biti promjenjivo oblacno sa 33 stepena.
Dok jos svi spavaju otiso sam na mezarje u Vlakovo, bratu i majki.
Unutar mihraba na na mezarima ima korova, i s obzirom da nisam ponio trnokop malo sam pocupo, a drugo jutro cu doci da povadim korijenje.
Tom prilikom sam sliko i mezareve ostalih nasih sugradjana koji su stradali skupa sa mojim bratom, pa cu postaviti i te slike skupa sa ostalim, kad privedem pisanja sa ovog odmora kraju.
Vratio sam se kuci, potrpo ekipu u auto i krenuli smo za Fis Vitez.
Esma misli da ce tamo naci lijepih stvari za kucu.
Medjutim razocarala se jer je uglavnom nekvalitetna roba, kakve ima svuda po pijacama i kod Kineza.
Brze otud nego odvud.
Svratimo kuci da ostavimo punca jer on nece dalje sa nama,
a mi pravac Alipasino, B-faza kod Semse i Jadranke.
Esmine komsije is rata, a sada nasi veliki prijatelji.
Sema taksista i jako snalazljiv covjek.
Imaju stan u B-fazi i prave kucu na samom vrhu Buca potoka.
Kuca pokrivena ali jos nije zavrsena.
Uglavnom prizemlje je nesto opremljeno pa se moze boraviti.
Uvijek nam se jako obraduju.
Zabavljamo se lijepo i vrijeme brzo leti.
Izmedju ostalog pricamo o ponovnom zajednickom odlasku na more.
Neodlucni smo jos da li da uopste idemo, zbog vrucina, a i lijepo nam brate u Bosni, ko kod svoje kuce.
Dogovorismo se za subotu kod njih na kucu, mada je ja zovem vikendica.
Lijepo gore ko ista, a Sarajevo imas ko na dlanu.
U jedanes navece krecemo za Hadzice kuci.
Strahovito nevrijeme i brisaci jedva uspijevaju obrisati silnu kisu.
Vozim skroz polahko i sa Allahovom pomoci stizemo bezbijedno kuci.