Ponedeljak 23 juli ’07 – Rimski most
Po jutru se vidi da ce biti suncan i vruc dan, samo puse vjetar.
Iskupismo se polahko kod Rimskog mosta: ja, prika Galib, moj buraz Kava i nas tetic Mahir Husic. Svi u kompletnom sastavu i ima nas preko nekolko.
Rijeka Bosna otanjila i mozes je gaziti nema do koljena. Ufatih nekoliko peseva, ko nekad na Hajvanskoj, i pricam mojoj Sumeji da sam to isto radio i kod nas u Rogatici kad sam bio mali ko ona.
Pitam se da li je njen djecji mozak imalo mogo razumiti o cemu sam joj prico ?
Pomalo ratujem sa Mahirovom Dinom jer potpuno smo razliciti i u malo stvari se slazemo. Medjutim nema ljutnje i sve se svodi na salu a Mahir jos vise zakuhava stavljajuci se na moju stranu.
Tu je i buraz Kava pa mi je danas lahko izaci sa njom na kraj.
Prika Galib nam prica o svojim dogodovstinama iz Gracanice, tacnije sa Pticijaka birvaktile.
Prica kako je jedne prilike razbio Ciki Krlucu djozluke. Pa onda opet kad ih je jedne prilike zajmio Pero iz peredarnika i oni utekli kroz onu rupu u ogradi. Utekli svi a samo se Cika zaglavio i ufatio ga Pero.
Valjam se od smijeha docaravajuci sebi pred ocima tacno mjesto i sam dogadjaj.
Kad ti je lijepo i dan brzo proleti. Dogovorismo se da ce mo sutra na Kosevo na utakmicu.
Bila je vec mrkla noc kad smo krenuli kucama sa Rimskog.
Utorak 24 juli ’07 – Tekma
I danas suncano, vruce i vjetar, ko da smo u Hercegovini a ne u Sarajvu.
Negdje popodne nadjosmo se kod Mahira i Dine u stanu koji se nalazi preko puta Drzavne bolnice.
Ja sa kompletnom ekipom a prika Galib sa sinom Alenom.
Kava je negdje uteko, nevoli fudbal.
Tu je i Mahirov sin Hajrudin, ortodoksni pitar pa mu vadim zivce a njemu ko i krivo pa pravi grimase.
Kasnije sam se moro otkupiti da me dijete ne zamrzi. Dina napravila pravi bosanski rucak pa smo se dobro nakrkali.
Otisli smo na utakmicu a Bogami pojma nemam ko je tad igro. Kad bi bilo do mene svi bi fudbaleri ostali bez posla, tolko volim fudbal.
Al eto odem s djecom, zbog njih, kad nam se ukaze prilika.
Poslije tekme smo se vratili u stan gdje su nas cekale Dina i moja Esma.
Dernecili smo do kasno u noc.:)