Arnela Husić sa dvije evropske medalje
Mnogi su joj predviđali blistavu karijeru u švedskoj reprezentaciji, a onda su stvari i događaji krenuli neželjenim tokom. Uslijedile su povrede, te nekoliko porodičnih problema, što je mladu Banjalučanku dovelo do misli o prestanku bavljenja karateom.
Međutim, Arnela se na najbolji način vratila sportu. Uz podršku obitelji, kluba i trenera, koji je poštuje poput svoje kćerke, smogla je snage da se poslije preloma noge u Beogradu oporavi i vrati na najbolji način.
– Ova mi je godina bila počela na najbolji način. Nakon što sam, zajedno sa bratom, osvojila crni pojas – drugi dan, u martu sam osvojila prvo mjesto na Prvenstvu Švedske, a onda mi se u aprilu desio Beograd! Na Evropsko prvenstvo, koje se tamo održavalo, otputovala sam presretna, nadajući se nekoj medalji, ali mi se dogodilo nešto najgore što se jednom sportisti može dogoditi. U borbi za finale povrijedila sam koljeno. Noga me je prestala slušati, jednostavno je nešto puklo. Nisam dobila udarac, htjela sam udariti, ali se noga samo povila, pukla. Mislila sam da niko tada nije bio nesretniji od mene. Teško je bilo zadržati suze. Umjesto sa medaljom, vratila sam se na štakama. Uslijedila je operacija. Pokazalo se da je jedan dio meniskusa pukao, dio lopatice i još jedan dio je bio istegnut. Uslijedio je period oporavka, da bi prije petnaest dana bila pozvana na Evropsko prvenstvo u London. Niko se nije usuđivao vjerovati u neki uspjeh, jer je to bilo prvo takmičenje poslije povrede u Beogradu. Bila sam iznenađena i obradovana pozivom. Pitala sam doktora koliki je rizik da obnovim povredu i on je rekao da je sve u redu. Počeli smo protiv Portugala i to mi je bio najgori meč u životu. Poslije sam pobijedila Engleskinju.
To je bio specijalan susret, jer je ona imala fantastičnu podršku publike, koja mi je aplaudirala kada sam je pobijedila. Pobijedila sam i predstavnice Srbije i Poljske i tada je bilo jasno da je bronzana medalja moja. Od sreće sam počela plakati, a plakala je i moja koleginica iz kluba, koja kao ni ja nije mogla vjerovati da je sve to moguće… Sa ekipom sam osvojila treće mjesto nakon što sam pobijedila protivnicu iz Italije, a u borbi protiv Poljske sugerirano mi je da se čuvam jer moja eventualna pobjeda ništa nije značila, s obzirom da su druge dvije članice reprezentacije već bile izgubile. Tako sam se kući vratila sa dvije brozane medalje. Ko je to mogao i zamisliti? Još ni sama nisam stigla shvatiti da sam ovo uspjela nakon šest mjeseci kako sam bila povrijeđena, ali sve se može kad se hoće, samo treba čovjek imati volju.
Kavi su daljni planovi?
– Planirala sam ovih dana otputovati na Thailand, jer mi poslije svih ovih napornih i teških dana treba odmor. Vidjećemo šta će od svega biti zbog ovih događaja na Thailandu. Razmišljam o Svjetskom prvenstvu u Japanu sljedeće godine. Nadam se da ću biti u sastavu švedske ekipe koja će na njemu nastupiti, kaže Arnela, koja osim karatea, stiže raditi u Ängelholmu, ali i studirati u Malmöu.