بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
ČUVAJMO NAŠ JEZIK- hutba 1.
Braćo i sestre u islamu! Danas 02. džumade-l-uhra 1429.h., što odgovara 06. junu 2008. godine po Isau a.s., hutbu sam naslovio sa “Čuvajmo naš jezik”. Smatram da je tema za koju sam se opredijelio vrijedna naše zajedničke pažnje, u nadi da ćemo se inša-Allah o nju okoristiti i iz naše prakse izbaciti sve ono što je po islamu zabranjeno ili pokuđeno, a usvojiti sve ono što je dobro i dozvoljeno.
Kaže Allah, dž.š., u 70. i 71. ajetu Sure Al-Ahzab:
“يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَقُولُوا قَوْلًا سَدِيدًا”(70) “يُصْلِحْ لَكُمْ أَعْمَالَكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَمَن يُطِعْ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَقَدْ فَازَ فَوْزًا عَظِيمًا”(71) (سورة الأحزاب: 70-71)
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu!”(70) “On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.”(71) (Suretu Al-Ahzab: 70-71)
Uvažena braćo i sestre, prema citiranim ajetima, kao pripadnici ummeta smo dužni da se samo Uzvišenog Allaha bojimo i da uvijek govorimo istinu. Oni koji budu tako postupali imaće nagradu i oprost, a to bi trebao da bude naš zajednički cilj.
Postavimo sebi pitanje: Jesmo li iskreni u našem vjerovanju i našem govoru i kakva je to naša međusobna komunikacija? Ima li u našem govoru onoga što bi se moglo svrstati u bolesti jezika i želimo li se liječiti i potpuno oslobađati od toga?
Jezik je jedan od ljudskih organa, koji ima svoju veliku zadaću i emanet i koji čovjeka može uvesti u džennete ili vatru. On je počašćen u odnosu na druge organe, da odmah poslije srca svjedoči Jednoću Stvoritelja i da poziva na dobro. Jezik je velika Allahova, dž.š., blagodat i on je organ koji kao i ostali organi treba da zahvaljuje svome Gospodaru. On je sredstvo za komuniciranje među ljudima i bez obzira na njegovu neznatnu veličinu, on ima veliku i plemenitu funkciju. Jezik kao i drugi ljudski organi može da oboli, a jedna od bolesti jezika je «govor o onome što nas se ne tiče”, u što na prvom mjestu spada ogovaranje.
Ogovaranje je jedna od najvećih bolesti današnjice. Ovaj grijeh je uzeo velikog maha i najveća je duševna bolest, pa je pored toga postao uobičajenom praksom velikog broja ljudi. Ogovaranje je akutna bolest kojoj pribjegavaju samo slabići i izdajnici i ono se širi onda kada oslabi iman kod ljudi i kada nestane međusobnog povjerenja i poštivanja. Ono je otvoreni atak na čast vjernika, a mi kao muslimani smo dužni da čuvamo čast jedni drugima. Ono je sramni grijeh spram pojedinaca i zajednice i njega odbijaju sve čiste i plemenite duše.
Allah, dž.š., u 12. ajetu Sure El-Hudžurat zabranjuje troje:
“يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيراً مِّنَ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَب بَّعْضُكُم بَعْضاً أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَن يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتاً فَكَرِهْتُمُوهُ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَّحِيمٌ” (سورة الحجرات: 12)
„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja; neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, – a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha! Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (Suretu Al-Hudžurat: 12)
Braćo i sestre! Citirani ajet nam zabranjuje međusobna neosnovana sumnjičenja, uhođenja (špijuniranja) i ogovaranje.
Prva zabrana (sumnjičenja) se odnosi na naše misli (mozak), druga (špijuniranje) na naše korake, oči i uši, dok se treća zabrana (gibet – ogovaranje) odnosi na jezik.
Ovoj posljednjoj zabrani i grijehu citirani Kur’anski ajet posvećuje posebnu pažnju, pa ogovaranje poredi sa “jedenjem mesa svoga mrtvoga brata”, jer kada nekoga ogovaramo, taj nije u mogućnosti da se brani i njegov položaj je položaj mrtvoga i bespomoćnog brata.
Oni koji ne kontrolišu svoj jezik, dovode se u poziciju da ih on ponižava i da postane igračka u šejtanovim rukama. Jezik može sačuvati samo onaj koji se pridržava Allahovog, dž.š., Zakona i mu’min svoj jezik ne upotrebljava osim u ono što će mu koristiti na obadva svijeta.
Braćo i sestre, mnoga naša sijela su protkana ogovaranjem ili bolje reći, glavni njihov sadržaj je ogovaranje. Zbog ogovaranja se ljudi sastaju, jedni druge obilaze ili jedni druge dočekuju.
Onaj ko sačuva svoj jezik, biće spašen i on utire put do dženneta. Onaj ko ga ne kontroliše i govori što hoće, propašće i on će ga odvesti u vatru.
Kaže Poslanik, s.a.v.s.:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رضي الله عنه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مِنْ حُسْنِ إِسْلَامِ الْمَرْءِ، تَرْكُهُ مَا لَا يَعْنِيهِ” (الترمذي)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Od lijepog islama čovjeka je da ostavi ono što ga se ne tiče.” (Tirmizija)
U drugoj predaji stoji:
وعَنْ سَهْلِ بْنِ سَعْدٍ رضي الله عنه، أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَنْ يَضْمَنُ لِي مَا بَيْنَ لَحْيَيْهِ وَمَا بَيْنَ رِجْلَيْهِ، أَضْمَنُ لَهُ الْجَنَّةَ” (البخاري)
Prenosi Sehl ibn Sa’d, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko mi garantuje za ono što mu je između dvije vilice i ono što mu je između nogu, garantujem mu džennet.” (Buharija)
Kaže Ed-Davudi da se pod “onim što je između dvije vilice (brade)”, podrazumijevaju usta, kojima: govori, jede i pije.
Kaže Ibn Betal: “Hadis ukazuje da najviše belaja čovjeku na dunjaluku donose usta i spolni organ, pa ko ih sačuva zla, on se sačuvao najvećeg zla.
Poslanik, s.a.v.s., nas podučava u slijedećoj predaji, koji je musliman najbolji:
عَنْ عَبْدَ اللَّهِ بْنَ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُمَا يَقُولُ: “إِنَّ رَجُلًا سَأَلَ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “أَيُّ الْمُسْلِمِينَ خَيْرٌ؟” فَقَالَ: “مَنْ سَلِمَ الْمُسْلِمُونَ مِنْ لِسَانِهِ وَيَدِهِ.” (مسلم)
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, r.a., da je čovjek pitao Poslanika, s.a.v.s.,: «Koji je musliman najbolji?» Odgovorio je: «Onaj od čijeg jezika i ruku su sačuvani drugi muslimani.» (Muslim)
Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Tirmizija savjetuje ashaba Ukbu ibn Amira, r.a.:
وعَنْ عُقْبَةَ بْنِ عَامِرٍ رضي الله عنه قَالَ: “قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ، مَا النَّجَاةُ؟” قَالَ: “أَمْسِكْ عَلَيْكَ لِسَانَكَ، وَلْيَسَعْكَ بَيْتُكَ، وَابْكِ عَلَى خَطِيئَتِكَ” (الترمذي)
Prenosi Ukbe ibn Amir, r.a., da je upitao Poslanika, s.a.v.s.: “U čemu je spas?” Reče: “Čuvaj svoj jezik, pa će ti kuća biti prostrana i rasplači se zbog grijeha koji učiniš!” (Tirmizija)
Kako je sadržajan i snažan savjet Poslanika, s.a.v.s., u kojem preopručuje čuvanje jezika, a onaj ko bude tako radio, on će imati rahatluka i širine u svojoj kući.
Mi braćo i sestre kao da živimo ovaj hadis Poslanika, s.a.v.s., na jedna drugi način, a to je “da oni koji čuvaju svoj jezik imaju prostranu kuću u smislu da ga drugi slabo obilaze, iz razloga što prilikom njegova obilaska nedostaje ogovaranja.”
I u skladu sa citiranim hadisom, zaplačimo zbog učinjenog grijeha i iskreno odlučimo da mu se više nećemo vraćati! Kada bi današnji muslimani plakali zbog grijeha koje čine, trebali bi neprekidno plakati, pa i kada spavaju!!!
Braćo i sestre! Budimo od onih koji čuvaju svoje jezike od ružna govora i preporučujmo i drugima da to čine! Što više spominjimo Allaha, dž.š., i pozivajmo ljude u islam, lijepim riječima i postupcima, kako bi zaslužili dobro obadva svijeta!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, sačuvaj naše jezike od ružna govora, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga Imena, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 02. džumade-l-uhra 1429.h. Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
06. juni 2008. godine Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!