بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
MU’MINI SU SPAŠENI NA DUNJALUKU I AHIRETU
Braćo i sestre u islamu! Danas 05. džumade-l-uhra 1430.h., što odgovara 29. maju 2009. godine, hutbu sam naslovio sa «Mu’mini su spašeni na dunjaluku i Ahiretu».
Za ovu temu sam se opredijelio u vrijeme općeg sraha ljudi za blisku budućnost. Da je to strah koji se odnosi na obadva svijeta, onda bi on bio opravdan, ali pošto je uglavnom vezan samo za dunjaluk i njegove ukrase, onda je to dokaz slabljenja imana i nakaradnog pimanja svrhe našeg postojanja!
Braćo i sestre, imajmo na umu činjenicu da ćemo svi mi biti pitani i odgovorni u skladu sa našim mogućnostima i preuzetim emanetima, pa zato čuvajmo našu vjeru, našu čast i čast svih ljudi, čuvajmo našu Bosnu i Hercegovinu, za koju su prolivene rijeke krvi i budimo oprezni, jer je oprez odlika mu’mina, a posebno u bremenitim vremenima i okruženjima kakvo je ovo naše bosansko! I ne gubimo nadu, a Bosne i Hercegovine i nas u njoj će inša-Allah biti onoliko koliko Allah, s.w.t., bude htio, koliko nama bude stalo do vjere, države i do nas samih i koliko budemo imali snažne Bošnjake i druge građane koji Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom zemljom!
Nada je inša-Allah u novoj generaciji Bošnjaka, koji bez imalo kompleksa živeći islam bivaju uspješni učenici, studenti, naučni radnici, političari, nosioci raznih funkcija, biznismeni, radnici i poljoprivrednici i taj krug treba širiti, za dobro svih ljudi. Na drugoj strani oni neperspektivni i razvratni pojedinci, koji se stide svoje vjere, koji ne poznaju moralne norme, koji ne znaju vrijednost države, koji nisu svjesni cijene kojom je plaćena ova sloboda i koji žive na tuđi račun biće na margini događaja i oni će pokrepati zajedno sa svojim paščadima, od „pseće“ ili neke druge gripe, sa špricama u venama, u međusobnim obračunima ili od zaraznih bolesti, osim onih kojima se Allah, s.w.t., smiluje.
Allah, dž.š., naređuje Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim sljedbenicima koji čine tevbu, da budu ustrajni na pravome putu i zabranjuje nasilje i podržavanje nasilnika, pa u 112. i 113. ajetu Sure Hud, kaže:
“فَاسْتَقِمْ كَمَا أُمِرْتَ وَمَنْ تَابَ مَعَكَ وَلَا تَطْغَوْا إِنَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ”(112) “وَلَا تَرْكَنُوا إِلَى الَّذِينَ ظَلَمُوا فَتَمَسَّكُمْ النَّارُ وَمَا لَكُمْ مِنْ دُونِ اللَّهِ مِنْ أَوْلِيَاءَ ثُمَّ لَا تُنصَرُونَ”(113) (سورة هود، 112 – 113)
«Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe i obijesni ne budite, jer On dobro vidi što radite!» (112) »I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače vam nema pomoći!« (113) (Suretu Hud, 112-113)
Allah, dž.š., traži od Poslanika, s.a.v.s., da bude ustrajan, jer mu je tako naređeno, a i vjernici moraju takvi biti, te im se zabranjuju oholost i uzdizanje, a oni koji podržavaju nasilnike, će za kaznu imati patnju u vatri, na Dan kada drugog zaštitnika niti pomagača mimo Allaha, dž.š., neće biti.
Braćo i sestre, da li i mi vodimo računa o tome da ne podržimo nasilnike, koji se množe velikom brzinom i koji se mogu naći na svakom koraku? Oni koji ih budu podržavali, neka imaju na umu da će i pomagači nasilnika imati kaznu zajedno sa njima, te da će izgubiti Allahovu, s.w.t., zaštitu i pomoć! A da li je čovjeku preče nasilje i pomaganje istog, na račun Allahove, s.w.t., zaštite?
Bošnjaci su postali pravim specijalcima za međusobne verbalne i sve druge sukobe. U tome imaju staža kao malo koji narod, a za sve to se naslađuju oni koji im zlo žele i neumorno rade na zatiranju njihova bića. Danas je u cijelome svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini popularno: napadati muslimane, nazivati ih pogrdnim imenima, privoditi, plijeniti im imovinu, blokirati račune, pratiti telefonske razgovore i td.. I postavlja se pitanje: Gdje je granica bošnjačke naivnosti i izdržljivosti?
Allah, dž.š., za čovjeka kaže, da je čovjek onaj koji se trudi, koji čini dobro ili zlo, te da će čovjek svoja djela naći pred Gospodarom svjetova:
“يَاأَيُّهَا الْإِنسَانُ إِنَّكَ كَادِحٌ إِلَى رَبِّكَ كَدْحًا فَمُلَاقِيهِ” (سورة الإنشقاق، 6)
»Čovječe, ti se trudiš i svoj trud ćeš pred svojim Gospodarom naći!« (Suretu El-Inšikak, 6)
Prema tome, ono što uradimo od dobra ili zla naći ćemo kod svoga Gospodara. Ništa od toga neće biti umanjeno i svi ćemo se mi susresti sa svojim djelima, kojih će se oni koji ne vjeruju i koji su dvolični stiditi i poželjeti da tlo ispod njihovih nogu raspukne ili da budu od onih koje će prašina prekriti. Razmišljamo li mi o tom trenutku kada će sva naša djela biti izložena pred nama i kada će se mnoge tajne objelodaniti?
Allah, dž.š., naređuje svojim iskrenim robovima takvaluk (bogobojaznost), koji će biti uzrokom da će On Gospodar svjetova podučiti muttekije (one koji se Njega boje), kao što stoji u drugom dijelu 282. ajeta Sure El-Bekare:
“…وَاتَّقُوا اللَّهَ وَيُعَلِّمُكُمْ اللَّهُ وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيم”ٌ (سورة البقرة: 282
»…I bojte se Allaha, – Allah će vas podučiti, a Allah sve zna!« (Suretu El-Bekare: 282)
Allah, dž.š., naređuje bogobojaznost i obećava davanje znanja onima koji se odazovu toj naredbi. Pa šta to neke od nas spriječava da izvršimo tu naredbu i svrstamo se u red onih koji će biti pod Allahovom, dž.š., zaštitom i milošću? Neki Bošnjaci se ponašaju kao da se ova naredba ne odnosi na njih, već na neke druge narode i bogobojaznost zamjenjuju sa strahom od: ljudi, sistema, službi i tome slično.
Braćo i sestre, mnogo je načina na koje se može učiniti dobro djelo, što potvrđuje slijedeći hadis:
عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “كُلُّ مَعْرُوفٍ صَدَقَةٌ وَإِنَّ مِنَ الْمَعْرُوفِ أَنْ تَلْقَى أَخَاكَ بِوَجْهٍ طَلْقٍ وَأَنْ تُفْرِغَ مِنْ دَلْوِكَ فِي إِنَاءِ أَخِيكَ.” (بخارى(
Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Svako dobro djelo je sadaka, a od dobrih djela je i to da sretneš svoga brata nasmijana lica i da naspeš iz svoje čaše u čašu svoga brata!» (Buharija)
Prema tome, svako dobro djelo koje se učini biće upisano kao sadaka, pa i dvije stvari koje Poslanik, s.a.v.s., spominje u prethodnom hadisu, a to je bratski osmijeh svome bratu u vjeri, kao i da se da prednost bratu muslimanu kada je u pitanju pijenje vode. Da li činimo sadaku i ovim putem, ili smo od onih koji su zaboravili na bratske osmijehe i ustupanje svoga prava drugome?
Muslimani mogu i trebaju da imaju različite poglede na određena pitanja, mogu da budu jedni drugima protukandidati, ali moraju imati mjeru u međusobnoj komunikaciji i komunikaciji sa javnošću. Oni, prije i poslije moraju biti braća, a nikako jedni drugima neprijatelji. Pobjednici i poraženi moraju ostati u jednom safu, kao i oni koji su ih podžavali, što će biti dokaz veličine i jednih i drugih, dokaz da im nije stalo do vlasti i prestiža i da je mnogo više zajedničkog, nego onoga što ih čini različitim…
Allah, dž.š., bogobojaznima obećava izlaz iz svake situacije i obećava rizk (nafaku) odakle se oni i ne nadaju, pa u 2. i 3. ajetu Sure Et-Talak stoji:
“…وَمَنْ يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَلْ لَهُ مَخْرَجًا”(2) “وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ وَمَنْ يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ إِنَّ اللَّهَ بَالِغُ أَمْرِهِ قَدْ جَعَلَ اللَّهُ لِكُلِّ شَيْءٍ قَدْرًا”(3) (سورة الطلاق، 2-3)
“…A onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati.”(2) “I opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan. Allah će zaista ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu rok odredio.”(3) (Suretu Et-Talak, 2-3)
Vjernici i nevjernici različito vide grijehe, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Buharija:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّ الْمُؤْمِنَ يَرَى ذُنُوبَهُ كَأَنَّهُ قَاعِدٌ تَحْتَ جَبَلٍ يَخَافُ أَنْ يَقَعَ عَلَيْهِ وَإِنَّ الْفَاجِرَ يَرَى ذُنُوبَهُ كَذُبَابٍ مَرَّ عَلَى أَنْفِهِ.” (بخاري)
Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vjernik vidi grijehe kao da on sjedi ispod brda i boji se da se ono ne sruši na njega, a razvratnik vidi svoje grijehe kao muhu koja mu proleti ispred nosa.” (Buharija)
Braćo i sestre, budimo iskreni u našem vjerovanju, izvršavajmo naše islamske obaveze, klonimo se harama i sumnjivih stvari, čuvajmo sebe i svoje porodice od vatre, međusobno se volimo i uvažavajmo, pomozimo svakom ugroženom insanu, ma ko on bio i natječimo se u dobru!
Gospodaru podari nam snage da sačuvamo svjetlo islama, pomozi svim ugroženim muslimanima, a posebno našoj braći u: Palestini, Čečeniji, Kašmiru, Avganistanu, Iraku i Pakistanu, ujedini naše vođe u istini i učini ih iskrenim u njihovim poslovima, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 05. džumade-l-uhra 1430. h.
Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
29. maj 2009. god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!