بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ
HRABROST – ODLIKA MU’MINA
Braćo i sestre u islamu! Danas 11. safera 1430.h., što odgovara 06. februaru 2009. godine, hutbu sam naslovio sa “Hrabrost – odlika mu’mina”.
Posebna odlika sa kojom treba da bude ukrašen svaki musliman je hrabrost, koja označava odlučnost u činjenju dobra u svim segmentima života, te spremnost da se žrtvuje u ime Allaha, dž.š.. Hrabrost se pokazuje riječju i djelom i ona je jedna od najvažnijih osobina mu’mina, putem koje su muslimani postali predvodnicima u svemu. Ona je nepresušni izvor ummeta i ona je pomogla muslimanima da oslobađaju Zemlju i da je učine sigurnom za život svakog čovjeka i mjestom blagostanja.
Hrabrost je tajna opstanka ljudi i napretka civilizacije. Kažu Arapi: “Hrabrost je spas, a kukavičluk je stradanje.” Hrabrost treba da bude usklađena sa razumom i mudrošću, jer se u protivnom ona pretvara u samoubistvo, a ono je težak grijeh. Najveći stepen hrabrosti je spremnost na žrtvu vlastitim životom na Allahovu, dž.š., putu i riječ istine nasilnom vladaru.
Kaže Allah, dž.š., u 45. ajetu Sure El-Enfal:
“يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا لَقِيتُمْ فِئَةً فَاثْبُتُوا وَاذْكُرُوا اللَّهَ كَثِيرًا لَّعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ” (سورة الأنفال: 45)
“O vjernici, kada se s’ kakvom skupinom sukobite, budite hrabri i mnogo spominjite Allaha, da biste postigli što želite!” (Suretu El-Enfal: 45)
A u 15. i 16. ajetu iste Sure stoji:
“يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ إِذَا لَقِيتُمُ الَّذِينَ كَفَرُواْ زَحْفاً فَلاَ تُوَلُّوهُمُ الأَدْبَارَ”(15) “وَمَن يُوَلِّهِمْ يَوْمَئِذٍ دُبُرَهُ إِلاَّ مُتَحَرِّفاً لِّقِتَالٍ أَوْ مُتَحَيِّزاً إِلَى فِئَةٍ فَقَدْ بَاء بِغَضَبٍ مِّنَ اللَّهِ وَمَأْوَاهُ جَهَنَّمُ وَبِئْسَ الْمَصِيرُ”(16) (سورة الأنفال: 15-16)
“O vjernici, kada se s’ nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite!”(15) “Onaj ko im tada leđa okrene, osim onoga koji se povuče s’ namjerom da se ponovo bori ili drugoj grupi pristupi, vratiće se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo biće džehennem, a užasno je on boravište.”(16) (Suretu El-Enfal: 15-16)
Najhrabriji čovjek je bio Allahov Poslanik, s.a.v.s.. On je imao najjače srce od svih ljudi, pa se suočavao sa teškim iskušenjima i ljutim neprijateljima, kada su se junaci, koji su bili u njegovoj blizini povlačili, a on je ostajao čvrst. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada u borbi nije okrenuo svoja mubarek leđa. Bilježi imam Buharija:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ قَالَ: “كَانَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَحْسَنُ النَّاِس وَأَشْجَعُ النَّاسِ وَأَجْوَدُ النَّاسِ، وَلَقَدْ فَزِعَ أَهْلُ الْمَدِينَةِ ذَاتَ لَيْلَةٍ فَانْطَلَقَ نَاسٌ قِبَلَ الصَّوْتِ فَتَلَقَّاهُمْ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ رَاجِعًا وَقَدْ سَبَقَهُمْ إِلَى الصَّوْتِ وَهُوَ عَلَى فَرَسٍ لِأَبِي طَلْحَةَ عُرْيٍ فِي عُنُقِهِ السَّيْفُ وَهُوَ يَقُولُ: “لَا تُرَاعُوا لاَ تُرَاعُوا.” (البخاري)
Prenosi Enes, r.a.: “Poslanik, s.a.v.s. je bio najbolji, najhrabriji i najdarežljiviji čovjek! Jedne noći su se stanovnici Meke preplašili, pa je jedna grupa krenula u pravcu tog glasa. Usput susretoše Poslanika, s.a.v.s., koji se vraćao jašući neosedlana Ebu Talhina konja, a na vratu mu je bila obješena sablja, pa reče: „Ne plašite se, ne plašite se!“ (Buharija)
Kaže Alija ibn Ebi Talib, r.a.: “Kada bi nam bilo teško, krili smo se iza Poslanika, s.a.v.s., i niko od njega nije bio bliži neprijatelju. Na Bedru smo bili uz njega, a on je bio najbliži neprijatelju.” (Ahmed)
U bici Zatur-Ruka’, dok je Poslanik, s.a.v.s., spavao, približio mu se mušrik sa sabljom, u želji da ga ubije. Poslanik, s.a.v.s., se prenu i ugleda sablji iznad glave, pa ga mušrik upita: “Ko će te spasiit od mene?” Poslanik, s.a.v.s., mu odgovori sa sigurnošću: “Allah!” Iz ruke mušrika ispade sablja.
Na Hunejnu, kada su se neki muslimani razbježali i kada se mušrički obruč oko Poslanika, s.a.v.s. stezao, Poslanik, s.a.v.s., sa puno odvažnosti govori: “أَنَا النَّبِيُّ لَا كَذِبٌ أَنَا ابْنُ عَبْدِ الْمُطَّلِبِ „Ja sam Poslanik, ne lažac, ja sam potomak Abdu-l-Muttalibov!“ Pa su se ashabi okupili oko njega i poraz je pretvoren u pobjedu.
Neko je upitao El-Berraa bin Aziba: „Da li ste bježali za života Allahova Poslanika?“ On je rekao: „Mi jesmo, ali on nije.“ (Buharija)
Alija ibn Ebi Talib, r.a., je upitan: „Kako poražavaš svoje neprijatelje?“ Odgovori: „Kada se sretnem sa svojim neprijateljem ja sam ubijeđen da ću ga uz Allahovu, dž.š., pomoć pobijediti, a i on misli da ću ga poraziti, pa tako obojica i ja i on podržavamo mene protiv njega.“
Upitan je Alija, r.a.: “Kada se konjanici razbježe, gdje tebe možemo naći?” Reče: “Tamo gdje ste me ostavili.” Drugom prilikom je rekao: “Tako mi onoga u Čijoj ruci je moj život, draže mi je da budem udaren sabljom hiljadu puta, od smrti na postelji!”
Amru ibn El-Džemuhu, r.a., su sinovi zabranili da ide u borbu, jer je bio sakat u nogu. On im reče: “Ja želim da u džennet uđem sa ovom sakatom nogom.” Zatraži dozvolu od Poslanika, s.a.v.s., i on mu dozvoli. Na bojnom polju se borio hrabro, dok nije postigao šehadet.
Kada je Abdullah ibn Zubejr obaviješten o ubistvu njegova brata Mus’aba, reče: “Ako je ubijen, ubijeni su njegovi otac, brat i amdiža. Mi ne umiremo onako, već od kopalja, strijela i pod sjenom sablji.”
Habib ibn Zejd El-Ensari, r.a., je bio zarobljen od strane Musejleme El-Kezzaba, pa mu je Musejlema sjekao dio po dio tjela, dok nije preselio. Musejlema mu je u toku mučenja govorio: “Posvjedoči da sam ja poslanik!” A Habib mu odgovara: “Ne čujem šta kažeš!”
Bilježi imam Zehebi da je El-Berra’ ibn Azib, r.a., bio veoma hrabar i da je prvi ušao na mjesto gdje su se skoncentrisali munafici sa Musejlemom El-Kezzabom, a poznato je da je on u dvobojima pobijedio 100 protivnika.
Šubejb ibn Jezid El-Haridži je bio jedan od najhrabrijih ljudi. Borio se protiv Hadžadža ibn Jusufa i porazio ga sa samo šezdeset ljudi, dok je Hadžadž imao sa sobom tri hiljade ljudi. On bi pred borbu spavao jašući na mazgi.
Kaže imam Ibn Kajjim u “Zadu-l-Meadu”: “Hrabrost je od uzroka sreće, jer Allah, dž.š., otvara prsa hrabrog sa njegovom hrabrošću i odlučnošću, a poznato je da poniženje dolazi od kukavičluka i straha.” Kežaže se: “Hrabar čovjek je drag čak i neprijateljima, a kukavica je mrzak i rođenoj majci.”
Hrabrost nije vezana za veličinu tijela, već srca. Vidimo sićušnog čovjeka, a u njemu je lav i vidimo ogromnog čovjeka, a u njemu je zec.
Hrabrost se ne veže samo za džihad, već se ona proteže i na druge pore života, kao što su: zalaganje za istinu, pravednost, naređivanje dobra i zabranjivanje zla i stajanje u zaštitu svih obespravljenih ljudi.
Bilježi imam Ahmed hadis Poslanika, s.a.v.s.:
عَنْ أَبِي أُمَامَةَ الْبَاهِلِي رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “أَفْضَلُ الْجِهَادِ كَلِمَةُ حَقٍّ عِنْدَ سُلْطَانٍ جَائِرٍ” (أحمد)
Prenosi Ebu Umame El-Bahili, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najbolji džihad je riječ istine kod nasilnog vladara!” (Ahmed)
El-Evzai je kritikovao Abdullaha ibn Aliju, amidžu Ebu Dža’fera El-Mensura, Abasijskog halifu, za ubijanje muslimana u Damasku i u tome bio veoma oštar, pa su ga stigle sablje, tako da je jedan ministar kazao: “Podizao sam svoj ogrtač, iz straha da ne dohvatim krv Evzaija, ali on se nije plašio.”
Oni koji prate stanje muslimana u posljednjih nekoliko decenija, a pogotovo oni koji poznaju historiju prvih generacija muslimana, mogu zaključiti da su muslimani spremni na veliku žrtvu i dugotrajnu borbu i da je hrabrost jedna od njihovih osnovnih karakternih osobina.
Borba između dobra i zla je pravilo koje je prisutno od postanka svijeta i Allahova, dž.š., je volja da u konačnici dobro uvijek pobijedi, a zlo biva poniženo i kažnjeno još na ovome svijetu.
Ima mnogo više kukavica koji su ubijeni od straha, nego hrabrih koji su ubijeni zbog svoje hrabrosti. Mnogo je više Bošnjaka u toku agresije na BiH ubijeno u strahu, sa uzdignutim rukama, nakon predaje naoružanja, nego boraca na prvim borbenim linijama, sa puškom u ruci.
Neka je Allahova, dž.š., milost na sve hrabre pripadnike ummeta, koji sprječavaju nasilje bilo koje vrste i koji se ne boje prijekora prijekornika!
Braćo i sestre, budimo hrabri i nepokolebljivi i ne plašimo se nikoga mimo Allaha, s.w.t.a.!
Molim Allaha, dž.š., da nas učvsti na putu islama, da pomogne svim obespravljenim ljudima, da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas ne zastide, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 11. safer 1430.h.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
06. februar 2009.god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!