بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
KUR’AN O JEVREJIMA – hutba 3.
Braćo i sestre u islamu! Danas 04. safera 1430.h., što odgovara 30. januaru 2009. g., u trećoj hutbi zaredom uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu “Kur’an o Jevrejima”.
Još uvijek se u Gazi prebrojavaju žrtve teškog cionsitičkog zločina, još uvijek se evidentira ogromna materijalna šteta, a ona je uistinu ogromna i još uvijek se objelodanjuju stravični prizori, koje su zabilježile kamere, od kojih se čovjek ježi i pomišlja: „Zar je moguće da insan insanu uradi nešto slično? Zar je moguće da se nad Muslimanima čini zločin i to rukama Cionista, a Palestinci su Jevrejima krajem XIX i početkom XX stoljeća pružili gostoprimstvo u Palestini u vrijeme kada su oni bili nepoželjni u većem dijelu Evrope, osim u zemljama gdje su vladali muslimani? Zar je moguće da narod koji je preživio Holokaust, ponavlja isti zločin, nad nedužnim Palestincima koji nikada kroz historiju nisu ni posmislili da počine nešto slično?“
Gaza je ujedinila ummet i civilizirani svijet i oni su osudili cionističko divljanje i teški genocid. Cionisti nisu bili u stanju da ovoga puta primijene potpunu medijsku blokadu, bez obzira što su na tom planu uložili ogromna sredstva i angažovali eksperte. Zločin je zabilježen ovoga puta kamerama, foto-aparatima i mobitelima i cijeli svijet može da vidi rezultate tog stravičnog zločina.
Allah, dž.š., podsjeća Jevreje da ih je On spasio Faraonovog zuluma, koji se sastojao u tome da je mušku djecu ubijao, a žensku ostavljao, tj. nad njima se iživljavao i sramotio ih, kao što stoji u 49. ajetu Sure El-Bekare:
“وَإِذْ نَجَّيْنَاكُم مِّنْ آلِ فِرْعَوْنَ يَسُومُونَكُمْ سُوءَ الْعَذَابِ يُذَبِّحُونَ أَبْنَاءَكُمْ وَيَسْتَحْيُونَ نِسَاءكُمْ وَفِي ذَلِكُم بَلاء مِّن رَّبِّكُمْ عَظِيمٌ” (سورة البقرة: 49)
“I kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama mučili: mušku vam djecu klali, a žensku u životu ostavljali (sramotili, ponižavali); – a to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg.” (Suretu El-Bekare: 49)
Kur’an zatim govori o tome kako Faraon i njegov narod nisu htjeli prihvatiti pravi put, ostavši u nevjerstvu, pa je Musa, a.s, uz Allahovu, dž.š., pomoć spasio svoj narod i izveo ga iz Egipta. Pri tome se dešava velika mu’džiza, kojoj su Jevreji bili živi svjedoci.
Kada je Musa, a.s., poveo svoje pristalice, Faraon je pokrenuo svu svoju vojsku, koja je bila dobro opremljena i naoružana, da sustignu Musaov, a.s, narod i da ga unište ili ponovo učine robljem. Musaovi, a.s., sljedbenici su bili nespremni za tu borbu, jer su bili nenaoružani i dovedeni su na ljudsku pamet u bezizlaznu situaciju, pored mora, bez ikakve vidljive nade! Ali, kada nestane nade na dunjaluku i kada se prepreke učine nepremostivim, tada ali i u svakoj drugoj situaciji ima Onaj Koji bdije i Koji je Svemoćan. Tada Allah, dž.š., naredi Musau, a.s., da udari štapom i more se Allahovom, dž.š., voljom razdvoji, te Musaovi, a.s., sljedbenici prođoše između mora i izađoše na drugu obalu. Međutim, taj prolaz za Faraona i njegovu silnu vojsku je bio kraj, jer se more Allahovom, dž.š., moći sastavilo i potopilo ih.
O tome govore ajeti od 61. – 68. Sure Eš-Šuara:
“فَلَمَّا تَرَاءى الْجَمْعَانِ قَالَ أَصْحَابُ مُوسَى إِنَّا لَمُدْرَكُونَ”(61) “قَالَ كَلاَّ إِنَّ مَعِيَ رَبِّي سَيَهْدِينِ”(62) “فَأَوْحَيْنَا إِلَى مُوسَى أَنِ اضْرِب بِّعَصَاكَ الْبَحْرَ فَانفَلَقَ فَكَانَ كُلُّ فِرْقٍ كَالطَّوْدِ الْعَظِيمِ”(63)” وَأَزْلَفْنَا ثَمَّ الآخَرِينَ”(64) “وَأَنجَيْنَا مُوسَى وَمَن مَّعَهُ أَجْمَعِينَ”(65)”ثُمَّ أَغْرَقْنَا الآخَرِينَ”(66) “إِنَّ فِي ذَلِكَ لآيَةً وَمَا كَانَ أَكْثَرُهُم مُّؤْمِنِينَ”(67) “وَإِنَّ رَبَّكَ لَهُوَ الْعَزِيزُ الرَّحِيمُ”(68) (سورة الشعراء: 61-68)
“Pa kada dvije skupine ugledaše jedna drugu, drugovi Musaovi povikaše: “Samo što nas nisu stigli!”(61) Reče: “Neće! Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.”(62) “I Mi objavismo Musau: “Udari štapom svojim po moru!” i ono se rastavi i svaka strana njegova bijaše kao veliko brdo;”(63) “i Mi onda tamo one druge približismo,”64) “a Musaa i sve one koji bijahu s’ njim spasismo,”(65) “a one druge potopismo.(66) “To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici.”(67) “Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv.”(68) (Suretu Eš-Šu’ara’: 61-68)
Allahu ekber! (Allah je najveći!) Allah, dž.š., naređuje Musau, a.s., da udari štapom po moru, pa se Allahovom, dž.š., voljom i snagom more razdvojilo. Iz toga treba da izvučemo pouku, da kao muslimani treba da se vežemo za sebebe, te da uvijek budemo aktivni. Allah, dž.š., je more mogao rastaviti i sastaviti i bez udara štapa, ali u tome je ders svima nama da ne smijemo biti od onih koji samo čekaju, a ništa ne preduzimaju. Na nama je da se potrudimo da učinimo makar trun dobra, da napravimo makar jedan pokret, a kada iscrpimo sve mogućnosti, onda dolazi otvorena Allahova, dž.š., pomoć.
U toku agresije na Bosnu i Herecgovinu, mnoge linije su bile potpuo prazne ili šuplje, kako zbog nedostatka ljudstva, tako i zbog našeg nemara, ali Allah, dž.š., je ulio strah u srca agresora tako da nisu bili u stanju da prazne linije samo zaposjednu, jer im se pričinjavalo da su te linije neprobojne.
U ovoj zemlji, zemlji šehida i hrabrih ratnika, dešavali su se kerameti, u njoj su onda kada međunarodne snage nisu intervenirale dolazila intervencija od Stvoritelja svega. Tada je dolazila vojska neustrašivih meleka, koji su se spuštali sa neba i oni su dolazili sa svih strana. Zato su agresori i njihovi pomagači na mnogim ratištima pucali u zrak, jer su vidjeli krilatu vojsku u bijelom, kako se spušta sa neba, oni su viđali borce u crnom kako izlaze iz Zemlje, padala je kiša u najsušnijim danima i borce je u borbi pratila magla, u vrijeme kada magle uopće nema i sve smo to vidjeli i osjetili i kušali smo miris šehidske krvi, miris koji se na dunjaluku ne može kupiti niti u jednoj prodavnici, viđali smo tijela šehida koja su mjesecima i godinama ostala nepromijenjena i vidjeli smo osmijehe na licima naših šehida, osmijehe koji su pokazivali njihovu sreću zbog šehadeta koji su postizali i nadu da će ove zemlje biti, uprkos svim njenim neprijateljima, njihovim pomagačima i mentorima. I neke od nas je stid da o tome pričamo i pišemo, a to su istine našeg vremena, istine koje treba da ostanu zabilježene i da budu lekcije onima koji dolaze poslije.
Ne smijemo braćo i sestre zaboraviti ni potresnu izjavu Bošnjakinje iz Grapske kod Doboja, koju su lokalni zločinci kada je imala šesnaest godina silovali bezbroj puta, a prije krštenja je u crkvi u Bijeljini silovao i vladika Vasilije Kačavenda. (Dnevni avaz, 24.01.2009. godine) I ne samo to, već trebamo insistirati da Međunarodni sud u Hagu, Tužilaštvo BiH i Sud BiH u skladu sa svojim nadležnostima procesuiraju pomenuti zločin i kazne počinioca.
Nakon očite podrške Musau, a.s, i potvrde da je on na putu istine, njegov narod traži da im Musa, a.s, napravi kip, da ga obožavaju. Musa, a.s., se na njih ljuti i upozorava na obavezu čistog vjerovanja, ali njegovi sljedbenici koriste njegovu odsutnost i po nagovoru Samirije prave zlatno tele da bi ga obožavali. To su učinili i pored protivljenja Haruna, a.s, kojeg je Musa, a.s., ostavio da ga mijenja u narodu dok on prima objavu od Allaha, dž.š..
O tome govori 92. ajet Sure El-Bekare:
“وَلَقَدْ جَاءَكُم مُّوسَى بِالْبَيِّنَاتِ ثُمَّ اتَّخَذْتُمُ الْعِجْلَ مِن بَعْدِهِ وَأَنتُمْ ظَالِمُونَ” (سورة البقرة: 92)
“I Musa vam je jasne dokaze donio, pa ste ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanoseći, tele prihvatili.“ (Suretu El-Bekare: 92)
Mnogi mufesiri tvrde da se kroz ovaj slučaj očituje težnja Jevreja za zlatom i materijalnim dobrima na ovom svijetu, što se kroz historiju i pokazalo, a oni danas uglavnom u svojim rukama drže svjetski kapital.
Allah, dž.š., iznad Benu Israelćana uzdiže brdo Tur, kao jedan od znakova i upozorenje, ali oni i dalje srljaju u grijehu, kao što stoji u 93. ajetu Sure El-Bekare:
“وَإِذْ أَخَذْنَا مِيثَاقَكُمْ وَرَفَعْنَا فَوْقَكُمُ الطُّورَ خُذُواْ مَا آتَيْنَاكُم بِقُوَّةٍ وَاسْمَعُواْ قَالُواْ سَمِعْنَا وَعَصَيْنَا وَأُشْرِبُواْ فِي قُلُوبِهِمُ الْعِجْلَ بِكُفْرِهِمْ قُلْ بِئْسَمَا يَأْمُرُكُمْ بِهِ إِيمَانُكُمْ إِن كُنتُمْ مُّؤْمِنِينَ” (سورة البقرة: 93)
“I kada smo od vas vaš zavjet primili i brdo Tur iznad vas podigli: “Ozbiljno prihvatite ono što vam dajemo i budite poslušni!” – oni su odgovorili: “Čujemo, ali poslušati nećemo!” – srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, još bila nadojena teletom. Reci: “Ružno je to na što vas vjerovanje vaše navodi, ako ste uopće vjernici.” (Suretu El-Bekare: 93)
Braćo i sestre, čvrsto se prihvatimo Allahova, dž.š., užeta i ne umirimo drugačije nego kao muslimani! Budimo od onih koji na Zemlji uspostavljaju red i zabranjuju činjenje nasilja bilo koje vrste! Budimo odvažni i hrabri, ne plašimo se prijekora prijekornika i govorimo samo istinu, makar ona bila i na našu vlastitu štetu!
Molim Allaha, dž.š., da pomogne našoj ugroženoj i obespravljenoj braći u Gazi i na svakom drugom mjestu, da Allah uništi Cioniste i njihove pomagače, koji čine nered na Zemlji, da nas učini svojim iskrenim robovima, koji čine dobra djela radi Njegovog, s.w.t., zadovoljstva, da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas ne zastide, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 04. safer 1430.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
30. januar 2009.god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!