Mustafa
Participant
    Post count: 8282

    ŠESNAESTOGODIŠNJICA ARMIJE RBiH

    Braćo i sestre u islamu! Danas 05. rebiu-l-ahira 1429. h., što odgovara 11. aprilu 2008. godine, uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu «Šesnaestogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine». Za pomenutu temu sam se opredijelio jer se za četiri dana, tačnije 15. aprila 2008. godine, navršava 16 godina od formiranja Armije Republike Bosne i Hercegovine i taj dan se na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine sa Bošnjačkom većinom, obilježava kao Dan Armije. Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine: njenim šehidima, invalidima, znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobilisanim borcima, profesionalnim vojnicima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali u prve borbene redove da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu… Jedinice rezervne policije i Armija Republike Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dž.š., pomoć, u nemogućim uslovima oduprli oružjem i ljudstvom znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima.

    Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, čast i državu i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice, niti ih se stiditi, jer se Bošnjaci nemaju čega stiditi, niti koga mimo Allaha, dž.š., bojati! Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila vojska koja je zajedno sa jedinicama MUP-a, nakon Allahove, dž.š., pomoći obezbijedila životni prostor za Bošnjake i za sve one koji osjećaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju zemlju. Ona je obezbijedila da se u Bosni i Hercegovini sigurno osjeća svako, pa čak i oni koji to ne zaslužuju i koji i dalje pokušavaju da je unište ili destabiliziraju…
    Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji, a ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:
    “Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (Suretu El-Bekare, 216)

    Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Buharija, kaže:
    Prenosi Enes, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Rani odlazak u borbu na Allahovu putu i kasni povratak iz nje, bolji su od dunjaluka i svega što je na njemu!” (Buharija)
    Zato, neka su sretni svi oni koji su istinski se boreći potvrđivali svoj iman punih 45 mjeseci, a za taj njihov trud ne postoji dunjalučka vaga, koja to može izmjeriti!
    Aprila 1992. godine je došlo vrijeme da Bošnjaci ginu za svoju zemlju, jer su to više od jednog stoljeća činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima, širom kršovitog Balkana. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana u: Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije “više ciljeve”. Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u Bosni Hercegovini.

    Došao je čas u kojem je svako imao priliku da se dokaže ili popravi, jer krvava agresija na Bosnu i Hercegovinu nije trajala nekoliko dana, već nekoliko godina. U tom vremenskom periodu je bilo prilike za svakoga: za heroje da uđu u legendu, za kukavice da očeliče, za neopredijeljene i bezlične da se opredijele, za zalutale, da dođu pameti, za uspavane da se probude i td.. Zato se karakter svakog insana u Bosni i Hercegovini može realno ocijeniti, kada se uzme u obzir njegov doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine, jer je azab koji se zvao agresija na Bosnu i Hercegovinu bio dug i graničio se sa nemogućim.

    U tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a se nisu svetile i vraćale istom mjerom za zločine koji su počinjeni nad njihovim narodom i drugim patriotama Republike Bosne i Hercegovine. One su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost. U redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su željeli da se dokažu kao patriote ove zemlje.

    Hiljade šehida su pale na putu otpora agresorima. Hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne pominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i oni se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprostavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga koji sve stvara i rastvara.

    Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe, a samo kukavice nisu ponosne na svoju časnu borbu! Zasigurno bi naši neprijatelji uz Allahovu, dž.š., pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi zaštitnici sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine, a zar embargo na uvoz oružja nije bio jedan od poteza koji nas je prisiljavao na predaju? Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe.

    Hiljade Bošnjka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja. Tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama? Kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo? Itd….

    Sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja. Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu “zelene opasnosti”. Naravno, Armija Republike Bosne i Hercegovine je potvrdila Kur’ansku istinu:
    “…Koliko je malih skupina pobijedilo velike skupine, Allahovom voljom! Uistinu je Allah sa strpljivima!” (Suretu El-Bekare:249)

    Koliko je samo malih skupina uz Allahovu, dž.š., pomoć pružilo neviđen otpor nemanima, kada su nasrtale da zatru tragove islama?! Kako su se u zvjerskom obliku pojavili narodi koji su do juče govorili o bratstvu i jedinstvu, uspavljujući muslimanski narod? Kako se Bošnjacima krvava historija ponavlja i miješa sa stvarnošću, dovodeći ih u dilemu šta je stvarnost, a šta ružan san?

    Mudre bošnjačke glave koje svakodnevno susrećemo, su podnijele veliki teret borbe za Bosnu i Hercegovinu i te mudre glave su za ovu zemlju dale po nekoliko sinova i unuka i mnogi od njih su ostali bez muških potomaka. Upravo u prve safove naših džamija svakodnevno staju oni koji su rodili i odgojili sinove, tvrđe i hrabrije nego su neprijatelji mogli i pretpostaviti. Zato, budimo pažljivi i nikada ne uvrijedimo, te mudre bošnjačke glave koje ni u najtežim vremenima se ne dadoše pokolebati! Upravo je to onaj najbolji sloj bošnjačkog naroda koji nije nikada kalkulisao i koji se odupirao nemanima onda kada su svi drugi mislili da je gotovo.

    Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprostavi zlu, makar to suprostavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini imala mnogo kerameta, koji dolaze kao posljedica istinske borbe. Mnogo je pojedinaca i grupa koji su svjedoci brojnih kerameta, o kojima se malo i stidljivo priča. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je “dobro” samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku “dobrotu” svijeta nikada neće zaboraviti.

    Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati osim uspjeha vlastitog naroda i znaju spominjati svačije osim svoje rezultate. Komisija za reviziju državljanstava oduzima državljanstva od dobrovoljaca iz Islamskog svijeta, koja su stečena na legalan način, dok državljanstvo Bosne i Hercegovine imaju agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu i niko to ne postavlja kao problem. Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, zemlja u kojoj su zagarantovana prava svih njenih građana, osim prava dijela onih koji su se istinski borili za nju…

    Neka nam sjećanje na formiranje Armije Republike Bosne i Hercegovine i njenu slavnu borbu, bude još jedna lekcija iz svijetle historije ove napaćene zemlje, kojom trebamo svi biti ponosni!

    Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u kršovitoj Bosni i Hercegovini, učini nas od onih koji uspostavljaju red na Zemlji, a ne učini nas od onih koji čine nered i nasilje, obraduj džennetom šehide i sve istinske borce koji su branili i oslobađali Bosnu i Hercegovinu, uputi naše potomke i učini ih dosljednijim nosiocima islama i bolji čuvarima od nas, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
    Sarajevo: 05. rebiu-l-ahir 1429.h. Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
    11. april 2008.god. Nezim Halilović Muderris