ISKRENOST – ES-SIDKU
Braćo i sestre u islamu! Danas, 23. zu-l-ka’de 1429.h., što odgovara 21. novembru 2008. godine, hutbu sam naslovio sa “Iskrenost – Es-sidku”. Iskrenost je najvažnija karakterna osobina mu’mina i ona je posebno krasila: poslanike, evlije, šehide, ulemu i dobre mu’mine.
Činjenica je da u ovom Allahovom, dž.š., lijepom vremenu, a svako vrijeme je Allahovom, dž.š., voljom lijepo, ali ga ljudi učine lošim, pa i u ovom našem lijepom vremenu, vremenu loših i neprincipijelnih pojedinaca, vremenu beskičmenjaka i ljigavaca i vremenu podmitljivih pojedinaca i nepouzdanih i nasilnih vladara, govor o iskrenosti ima posebnu težinu i važnost.
Allah, s.w.t., od ljudi traži iskrenost i zalaganje za nju i za to obećava nagradu:
“يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَقُولُوا قَوْلا سَدِيدًا”(70) “يُصْلِحْ لَكُمْ أَعْمَالَكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَمَن يُطِعْ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَقَدْ فَازَ فَوْزًا عَظِيمًا”(71) (سورة الأحزاب: 70-71)
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu!”(70) “On će popraviti vaša djela i grijehe će vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Posla¬niku Njegovu bude pokoravao, postići će ono što bude želio.”(71) (Suretu Al-Ahzab: 70 – 71)
Allah, s.w.t., nam u citiranim ajetima naređuje da se samo Njega bojimo i da samo govorimo istinu. Oni koji se istinski boje svoga Gospodara, oni govore samo istinu, makar ona bila i na njihovu štetu. Takve ljude Allah, dž.š., će nagraditi i grijehe će im oprostiti, a to bi trebao da bude naš cilj i preokupacija.
Poslanik, s.a.v.s., nas podstiče da govorimo samo dobro ili da šutimo, pa u hadisu koji bilježi imam Buharija stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَنْ كَانَ يُؤْمِنُ بِاللهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَلْيَقُلْ خَيْرًا أَوْ لِيَصْمُتْ، وَمَنْ كَانَ يُؤْمِنُ بِاللهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَلْيُكْرِمْ جَارَهُ، وَمَنْ كَانَ يُؤْمِنُ بِاللهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَلْيُكْرِمْ ضَيْفَهُ” (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti komšiju, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ugosti gosta!“ (Buharija)
Poslanik, s.a.v.s., nas podučava šta se sve kod čovjeka ne može naći u isto vrijeme, pa u hadisu koji bilježi imam Ahmed, stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “لاَ يَجْتَمِعُ الْإِيمَانُ وَالْكُفْرُ فِي قَلْبِ امْرِئٍ، وَلاَ يَجْتَمِعُ الْكِذْبُ وَالصِّدْقُ جَمِيعًا، وَلاَ تَجْتَمِعُ الْخِيَانَةُ وَالْأَمَانَةُ جَمِيعًا” (أحمد)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Iman i kufr (nevjerovanje) se ne mogu naći zajedno, niti se mogu sastaviti laž i iskrenost i izdajstvo i povjerenje.“ (Ahmed)
Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Ahmed, kaže:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “كَبُرَتْ خِيَانَةً أَنْ تُحَدِّثَ أَخَاكَ حَدِيثًا، هُوَ لَكَ مُصَدِِّقٌ، وَأَنْتَ لَهُ كَاذِبٌ” (أحمد)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dovoljno je prevare da govoriš nešto svome bratu, a on ti vjeruje, dok ti lažeš!” (Ahmed)
Iskrenost u riječima prenosi čovjeka u iskrenost u djelima i ispravnost u postupcima, jer nastojanje čovjeka da se pridržava istine u onome što govori dovodi do toga da svjetlost istine zasija u njegovu srcu i mislima i da ga ljudi prepoznaju kao iskrenog i pouzdanog.
Poslanik, s.a.v.s., nam naređuje iskrenost, a zabranjuje laž, pa u hadisu koji bilježi imam Muslim kaže:
عَنْ عَبْدَ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “عَلَيْكُمْ بِالصِّدْقِ فَإِنَّ الصِّدْقَ يَهْدِى إِلىَ الْبَرِّ وَإِنَّ الْبِرَّ يَهْدِى إِلىَ الْجَنَّةِ وَلاَ يَزَالُ الرَّجُلُ يَصْدُقُ وَيَتَحَرَّى الصِّدْقَ حَتَّى يُكْتَبَ عِنْدَ اللهِ صِدِّيقًا، وَإِيَّاكُمْ وَالْكَذِبُ فَإِنَّ الْكَذِبَ يَهْدِى إِلىَ الْفُجُورِ وَإِنَّ الْفُجُورَ يَهْدِى إِلىَ النَّارِ وَلاَ يَزَالُ الرَّجُلُ يَكْذِبُ وَيَتَحَرَّى الْكِذْبَ حَتَّى يُكْتَبَ عِنْدَ اللهِ كَذَّابًا” (مسلم)
Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Budite iskreni, jer iskrenost vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo u džennet. Čov¬jek će, govoreći istinu i pridržavajući se nje, biti upisan kod Allaha kao iskren. I klonite se laži, jer laž zaista vodi bes¬tidnosti, a bestidnost vodi u džehennem. Čovjek će, la¬žući i postupajući po laži, biti upisan kod Allaha kao lažac.” (Buharija)
Iskrenost je pohvalna, a laž je odvratna. Laž nije dozvoljena osim u tri slučaja: 1) laž radi pomirenja zavađenih, 2) laž u ratu i 3) laž supruzi (ako ima mnogo zahtjeva, pa joj se kaže: “kupiću ti to inša-Allaha, a znamo unaprijed da to ne možemo ili odvešću te tu i tu i slično“).
U tom smislu je i predaja, koju bilježi imam Muslim:
عَنْ أُمِّ كُلْثُومَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا: “مَا سَمِعْتُ رَسُولَ اللهِ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يُرَخِّصُ فِي شَيْءٍ مِنَ الْكِذْبِ إِلاَّ فِي ثَلاَثٍ: الرَّجُلِ يَقُولُ الْقَوْلَ يُرِيدُ بِهِ الْإِِْصلاَحَ، وَالرَّجُلِ يَقُولُ الْقَوْلَ فِي الْحَرْبِ، وَالرَّجُلِ يُحَدِّثُ امْرَأَتَهُ وَالْمَرْأَةِ تُحَدِّثُ زَوْجَهَا” (مسلم)
Prenosi Ummu Kulsum, r.a.: „Nisam čula Poslanika, s.a.v.s., da je odobrio laž, osim u tri slučaja: čovjeku koji kaže nešto u cilju pomirenja, čovjeku koji kaže nešto u ratu i čovjeka koji govori ženi i ženi koja govori čovjeku!“ (Muslim)
Kada je preselio otac Ebu Jezida El-Bustamija, dok je on još bio dječak od deset godina, njegova majka prodade svo nasljedstvo, koje je iznosilo četrdeset zlatnih dinara. Dade mu novac i posla ga sa karavanom koja je išla u pravcu Hidžaza, sa ciljem da izučava šerijatske nauke. Reče mu majka: “Obećaj mi da nećeš slagati, bez obzira na situaciju!” On joj obeća i krenu karavana svojim putem. Ubrzo na nju napadoše hajduci, koji je potpuno opljačkaše i uhvatiše dječaka, kojeg upitaše: “Imaš li novca?” Reče: “Da. Imam četrdeset zlatnih dinara!” Oni se nasmijaše i pustiše ga. Plijen donesoše svome vođi, koji ih upita: “Ima li da je još šta ostalo?” Rekoše: “Nije ostalo ništa, osim što smo pitali dječeka, a on reče da ima četrdeset zlatnih dinara.” Upita: “Šta ste uradili sa njim?” Rekoše: “Nismo mu povjerovali, pa smo ga pustili.” Reče: “Dovedite mi ga!” Kada dovedoše Ebu Jezida El-Bustamija, reče mu vođa hajduka: “Imaš li novca?” Reče: “Da. Četrdeset zlatnih dinara.” Reče: “Gdje su?” Odgovori: “Evo ih!“ I dade ih vođi hajduka, koji ga upita: “Šta te je navelo da priznaš šta posjeduješ od novca?” Reče: “Obaćao sam majci da neću lagati!” Reče vođa hajduka: “A ja sam tvojim sebebom učinio tevbu (pokajanje)!” Potom mu vrati novac i vrati sve što je bilo otuđeno od karavane, te naredi svome društvu da je prate dok ne prođu nesigurno područje.
Kaže El-Haris El-Muhasibi: “Znaj, Allah ti se smilovao, da su iskrenost i ihlas temelj svega; od iskrenosti se granaju strpljivost, zadovoljstvo, skrušenost i prijaznost, a od ihlasa se granaju: jekin, strah, ljubav, stid i uvažavanje. Iskrenost se ne upotpunjuje osim u tri stvari: iskrenost u vjerovanju, iskrenost nijeta u djelima i iskrenost u govoru.”
Poslanik, s.a.v.s., potvrđuje da musliman može imati određene nedostatke, ali da ne može biti lažac:
عَنْ صَفْوَانَ بْنِ سَلِيمَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: “قِيلَ لِرَسُولِ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “أَيَكُونُ الْمُؤْمِنُ جَبَّانًا؟” فَقَالَ: “نَعَمْ” فَقِيلَ لَهُ: “أَيَكُونُ الْمُؤْمِنُ بَخِيلاً؟” فَقَالَ: “نَعَمْ.” فَقِيلَ لَهُ: “أَيَكُونُ الْمُؤْمِنُ كَذَّابًا؟” فَقَالَ: “لاَ” (مالك)
Prenosi Safvan ibn Selim, r.a.: „Rečeno je Poslaniku, s.a.v.s.: „Može li vjernik biti kukavica?“ Reče: „Da!” Upitaše: „Može li vjernik biti škrtica?“ Reče: „Može.“ Upitaše: „Može li vjernik biti lažac?“ Odgovori: „Ne!“ (Malik)
Prenosi Abdullah ibn Amir, r.a.: “Jedne prilike dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio kod nas, pozva me majka: “Dođi da ti nešto dam!” Upita Poslanik, s.a.v.s.: “Šta si željela da mu daš?” Reče: “Htjela sam da mu dam hurmu.” Reče Poslanik, s.a.v.s.: أَمَا إِنَّكِ لَوْ لَمْ تُعْطِيهِ شَيْئاً كُتِبَتْ عَلَيْكِ كِذْبَةٌ “Kada mu ne bi dala ništa, na teret bi ti bila stav¬ljena laž.” (Ebu Davud)
Prenosi Ibn Dževzi iz imam Ahmedovog Menakiba, da mu je bilo rečeno: “Kako si se sačuvao Mu’tesimove sablje i Vasikova biča?” Odgovori: “Kada bi se iskrenost stavila na ranu, ona bi se zaliječila!”
Kaže Džunejd: “Istinska iskrenost je u tome da kažeš istinu tamo odakle te može izvući laž.“
Rečeno je Mudrom Lukmanu: “Kako si postigao sve ovo?” Reče: “Bogobojaznošću, iskrenim govorom, ispunjavanjem obećanja i ostavljanjem onoga što me se ne tiče.”
Braćo i sestre, učimo dovu za čišćenje naših jezika, a ta kratka i sadržajna dova glasi:
“الَّلهُمَّ طَهِّرْ قَلْبِي مِنَ النِّفَاقِ وَعَمَلِي مِنَ الرِّيَاءِ وَلِسَانِي مِنَ الْكََذِبِ وَعَيْنِي مِنَ الْخِيَانَةِ”
„Allahu, očisti mi srce od dvoličnosti, djela od rijaa (prikazivanja drugima), jezik od laži i oči od izdaje!“
Braćo i sestre, vi koji volite Allaha, s.w.t., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., poslušajmo riječi Allaha, s.w.t., i savjete našeg Poslanika, s.a.v.s., jer će nam to donijeti sreću na obadva svijeta! Budimo iskreni u svome vjerovanju i svome govoru i natječimo se u dobru!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji uvijek govore istinu, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 23. zu-l-ka’de 1429.h.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd” 21. novembar 2008.g.
Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!