Moje đačko doba u Sarajevu 4 dio
Šta me gledaš, jes’ to ti mangup!
To je bilo vrijeme kada su u Sarajevu sve mahale ili kvartovi imali svoje lokalne bande, tako da smo mi ”domci” imali velikih problema.
Ono što je obilježilo moje đačko vrijeme vrijeme, a trebalo bi se spomenuti to je da smo u prve dvije godine imali problema sa lokalnom bandicim odnosno rajom sa početka ulice Porodice Foht kuda smo morali proći kada idemo u menzu (kuhinju) ili kada idemo u školu.
Obično ta lokalna raja ili igra fudbal u ulici ili stoje i čekaju kada ćemo mi proći. Ako igraju fudbal u većini slučajeva je bilo dobro za nas (mada nije bilo pravilo) i mi nesmetano prođemo, ako stoje obično su to verbalna dobacivanja, na koja mi ne odgovaramo, a s ciljem da se izazove neki ekces…
Broj 1 oznacava mjesto gdje se sve ovo desavalo
Obično jedan od njih, onaj ponajači dobaci:
ŠTA ME GLEDAŠ, JES’ TO TI MANGUP!
Mi nastavljamo, svojim putem (uvijek nas je išlo 4-5). Ti gledaš negdje u pod, onako koso, u stranu, daleko naprijed….
On će opet.
TEBI PRIĆAM BA, ŠTA SE FOLIRAŠ TI,
HOŠ SE POMARISAT,
HOŠ DA TI IGRANKU NA LEĐIMA NAPRAVIM?
Iil ponekad doda još:
ŠTA IMAŠ PO ĐEPOVIMA
ISTRESI ĐEPOVE??
Mi naravno znajući za ovo nismo ništa nosili vrijedno u đepovima.
Onda će neko od njih:
MOJNE IH BA, STIPU IH..
I tako često, čak su nam jednom uveli da plaćamo putarinu ako ćemo ići tim putem, pa smo morali ići drugim putem, izbjegavali smo njihovu ulicu pa smo išli nekim drugim ulićicama, sokacima, stepenicama i izlazili na Vrbanjušu…
Svašta je bilo..
Kasnije su skontali kuda idemo pa su nas sačekali na stepenicama (jer se tom novom maršutom išlo uzbrdo i stepenicama) i ponovo ista priča. Pa smo ih počeli varakati jedan dan idemo tim putem, jedan dan odemo na Titovu pa do Logavine ulice pa uzbrdo do Vrbanjuše, pa nekada onom kosom ulicom gdje je bila Hemiska čistiona, pa izađemo kod Milicijske stanice Logavina i caffe Stari sat i produžimo uzbrdo prema domu a nekada smo nastavljali pravo tom ulicom i izlazili kod FIN-a i onda uzbedo do Vrbanjuše…
I onda valjida im dosadilo da nas prate, jednom nas nađoše i rekoše nam:
Ma dobro je ba, nemorate više ići tim raznim putevima, dalje vam je. Idite našom ulicom pa gore kuda obićno idete, nećemo vam ništa. I stvarno nisu nas više nikada dirali, čak su se počeli i pozdravljati sa nama, ali ipak smo doživljavali razne torture skoro dvije godine…
A onda kada smo bili treća godina nije toga više bilo, ali smo opet ponekad nalijetali, kako pomenuta raja maltretira novajlije u domu sa poznatom frazom:
ŠTA ME GLEDAŠ, JES’ TO TI MANGUP…
TEBI PRIĆAM BA, ŠTA SE FOLIRAŠ TI,
Mi se malo nasmijemo i prođemo…
Kažu nam stariji domci da su do prije godinu-dvije u toj ulici njima prodavali ciglu, tako da smo mi još i dobro prošli…
Nastaviće se….