Sesti dio
Mi smo tu ostali do skoro same zore. Ujutro smo se spustili u Zlatni do. Posto smo sisli u Zlatni do zatekli smo se u cudu. Nigdje nikog nije bilo. Nismo nasli ama bas nikog. Znali smo gdje bi mogli biti nasi borci i gdje je nasa jedinica. Nismo znali gdje su nasa dva ranjena borca. Posto nismo nasli nikoga skupili smo se na jedno mjesto da se dogovorimo sta i kako dalje. Dok smo se mi dogovarali sta ce mo dalje od raskrsnice Pasic kula-Zlatni do pomoli se putem jedna osoba. Ubrzo smo poznali efendiju Omera zvanog Kovanjac. Kad nas je primijetio naglo je stao. Mi smo u jedan glas pozvali efendiju. Posao je prema nama. Prisao nam je i rekao, vala vi mene prepadoste. Obavijestio nas je o tome sta se desava u gradu. Upitali smo efendiju kuda je krenuo. Odgovorio nam je da je posao kod svojih na Pokrevenik. Zatim smo mi upitali da li bi i mi mogli sa njim. Odgovorio nam je pozitivno. Mi smo se poredali jedan po jedan u razmaku po desetak metara jedan od drugog i krenuli smo za efendijom. Prosli smo pored Leleka kuca na Rasput njivama i krenuli smo prema Madzeru.
Polako smo se kretali prema Kopjevicima muslimanskom selu koje se nalazilo ispod samog Madzera. Putovali smo negdje oko dva sahata. U Kopjevicima nas je docekao komandir milicije Ramiz Alajbegovic. Zacudio se kad nas je ugledao. Zaustavio nas je i upitao jesmo li gladni. Posluzili su nas hranom sto smo i prihvatili. Poslije rucka Ramiz nas je obavijestio da se nasa jedinica nalazi na Pokreveniku. Rekao nam je da ce mo mi produzit po mraku do jedinice da nas ne bi primijetili cetnici sa Drobnica i Mokrog luga. Smjestili smo se na jednu stalu gdje smo se odmarali do pocetka noci. Posto je pao mrak dali su nam nesta da prezalogajimo i uputili smo se prema Saranu. Komandir milicije Ramiz odredio nam je vodica. Negdje oko pola noci vodja puta rekao nam je da nezna dalje puta i tu smo zanocili. Neko od vojnika je rekao da se nalazimo na Vlaskoj vodi. Morali smo se vratiti nekih pet stotina metara i tu smo odlucili zanociti. Pred samu zoru ustali smo. Na nasu radost vodja je rekao da mozemo nastaviti putovanje jer je prepoznao teren. Krenuli smo odmah po svanjavanju. Kretali smo se polako. Iduci preko Sarana spustili smo se u selo Sljivno. Tu su nas docekali seljani, dali nam da jedemo i zamolili nas da se sklonimo u jednu povecu stalu radi svake sigurnosti. Ne prodje mnogo kroz selo prodje jedan konjanik. U stalu udje jedan domacin i obavijesti nas da je prosao kroz selo na konju jedan pravoslavac, njihov prvi komsija. Bilo nam je drago sto nas nije vidio. Tu smo se zadrzali do noci. Pala je noc i mi smo trebali krenuti prema Novakovicima. Domacini su nas zadrzali da jedemo. Posto smo jeli vodja puta nas je poveo prema Novakovicima. Putem nismo nikoga sretali. U ranu zoru smo stigli do Novakovica. Opet smo se sklonili u jednu stalu da malo ospavamo i da se malo odmorimo od puta. Kada smo se probudili otisli smo do komadanta Huseina. Iznenadio se kad nas je video. Pitali smo ga zasto su napustili Zlatni do bez nas. Uvjeravao nas je da nije imo pojma das mo otisli na Todorovinu sa Amirom. Rekao nam je gdje mozemo da jedemo i mi smo otisli jesti. Poslije jela sastali smo se sa borcima iz nase jedinice. Oko podne sreo sam se i sa predsjednikom opstine i SDA, Lutvicem.
Cim me je video poceo je da me napada zasto smo se popucali sa cetnicima na Todorovini. Zacudio sam se njegovoj zestini. Rekao mi je, mi smo se dogovorili sa pravoslavcima da ne pucamo jedni na druge.
Na to sam mu ja odgovorio, ako kojim slucajem ja prezivim rat da cu svom Rogatickom narodu pricati sta mi je tad rekao. Dan poslije rucka komadant Huso nas je postrojio i nas cetrdesetak odredio da odemo iznad Gornjeg Duba na Saran na najvecu kotu Sarana, na Banderu da tu postavimo polozaj. Mi smo se postrojili u kolonu i polako krenuli na polozaj koji nam je odredjen. Sa nama u stroju su bile i dvije sestre Vatres. Stigli smo na odredjeni teren pred mrak. Posto je vrijeme bilo toplo mi smo polijegali po polozaju. Dogovorili smo se da napravimo jednu Zemunicu. Uzeli smo od domacina krampe i lopare i dali se na posao. Bajta je duga pet i siroka dva metra. Kopali smo je tri dana. Kada smo iskopali bajtu uzeli smo rucnu zagu i obarali drvo po drvo da je pokrijemo odozgo. I to smo zavrsili i bila je gotova. Zamolili smo domacine da uzmemo sijena i slame da prostremo. Seljani su izasli u susret nama. Prostrli smo i bajta je bila spremna. Jedna grupa je bila na strazi dok je gruga grupa odmarala i spavala. Prvih dana nije se nista narocito desavalo. Dvadeset osmog maja dosao je kurir i obavijestio nas da ce sutra biti postrojavanje jedinice pa pozivaju i nas da prisustvujemo. Krenuli smo ujutro prije zore. Na postrojavanje smo stigli na vrijeme.
Nasem postrojavanju prisustvuje delegacija iz Visegrada. Visegradjani su dosli da se dogovore sa nasom komandu o ujedinjenju brigada. Odjednom se prolomi pucanj. Pucao je neki Kulenovic. Poslije pucnja delegacija iz Visegrada je napustila i vratila se u svoju jedinicu. Da li je slucajno Kulenovic puco ili nije meni nije bilo poznato. Dogadjaji koji treba da daju odgovor nisu bili daleko. Poslije postrojavanja otisli smo na rucak. Rucali smo i krenuli nazad na nase polozaje. Na postrojavanju nas je bilo negdje oko hiljadu i pet stotina.
Mnogi koji su zivjeli u Rogatici otisli su u rodna sela.
Prvih dana juna cetnici napadnu na Pasic kulu i pale sve.
Nastavice se…